"Ovo ti je, brate, slepo crevo"
11. mart 2019.
Autobusu iz Virovitice do Zagreba (155 km) treba tri i po sata, a ni vozovi nisu brži. Daruvar je u saobrćajnoj izolaciji. Nije povezan čak ni s Bjelovarom, županijskim središtem, pa su radnici koji tamo putuju na posao ili lekarski pregled osuđeni na sopstveni prevoz. Autobusom se kako-tako može jedino do Zagreba, pruga postoji ali vozovi ne voze. Na svaku stranu sveta Daruvarčani imaju 50 kilometara do mesta u kojem mogu uhvatiti normalnu vezu.
"Kada sam pre tri i po dedecnije doselio u Daruvar rekli su mi: 'Ovo ti je, brate, slepo crevo.' A tada je još bilo i vozova i autobusa. Danas, nakon desetogodišnje dramatične borbe za prugu koju je krajem devetnaestog veka Marija Terezija po čitavoj Austrougarskoj plela lakoćom pauka, nakon više desetina miliona kuna ulupanih u obnovu šina i nakon trijumfalnog uvođenja direktnog besplatnog studentskog voza Daruvar – Zagreb, putnici koji žele na neki voz za istok ili zapad zemlje prvo moraju nekako doći do 40 kilometara udaljene Banove Jaruge", kaže daruvarski novinar Mato Pejić.
Pritom je saobraćajno spajanje s velikim centrima, drugim regijama, železničkim čvorištima i brodskim lukama esencijalno za ekonomski razvoj ruralnih krajeva. Savremeni putevi, osim sigurnosti u saobraćaju i bržeg putovanja, donose brojne pozitivne učinke: privlače nove investitore, povećavaju zapošljavanje, zaustavljaju odlazak obrazovanih kadrova i stvaraju poželjne uslove za porodični život i rad. Znaju to i lokalni političari Podravine i zapadne Slavonije pa su putevi, obilaznice i pruge već gotovo tri decenije glavni adut predizbornih obećanja i nada za približno 320 000 stanovnika. Ali i velikih razočarenja.
"Magistrala smrti"
Planovi, elaborati, studije i projektne dokumentacije za gradnju modernih puteva menjani su tokom vremena i prilagođavali trenutku, ali uvek je bilo drugih prioriteta.
"Prvo su građene autoputevi prema moru što je s aspekta razvoja turizma opravdano, ali njihova iskoristivost je bila sezonska. Ovdašnja poslovna zajednica je smatrala da savremene puteve treba graditi prema industrijskim središtima i poljoprivrednim područjima kako bi proizvodi bili konkurentniji i brže stizali do potrošača. Svi relevantni čimbenici godinama su bili inferiorni u agresivnijem traženju rešenja ovog elementarnog i krucijalnog pitanja za ravnomerni razvoj svih hrvatskih regija", kaže Milan Vanđura, direktor Hrvatske ekonomske komore – Županijske komore Virovitica, jedan od naglasnijih zagovornika gradnje brzih puteva.
Na istok države, prema granici sa Srbijom i na zapad prema Sloveniji, stiže se Državnim putem D2 koji narod zove starim imenom - Podravska magistrala. Dužina joj je 328 kilometara i uglavnom prolazi kroz naselja. Prosečni dnevni saobraćaj - 6.500 vozila svih kategorija, a do otvaranja punog profila autoputa Osijek-Zagreb 2009, bilo ih je između 12 i 15 000.
Zbog velikog broja prometnih nesreća sa smrtnim posledicama mediji su je prozvali "Magistrala smrti". Posebno je teško vozačima saniteta koji svakodnevno prevoze pacijente do bolnica u Osijeku ili Zagrebu.
"Važno je stići na vreme, a brzina je ograničena. Moramo biti pažljivi jer vozimo bolesne ljude. Cesta je prepuna teških kamiona, vrlo često su to konvoji za kojima moramo voziti jer ih na mnogim dionicama nemoguće prestići. Brzom cestom bi od Virovitice do Zagreba stizali za 60 minuta sigurne i uravnotežene vožnje", priča za DW vozač saniteta Dražen Bešan.
Put koji život znači
Činilo se da su 2009. godine apeli i peticije građana triju županija (Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske) konačno urodili plodom, ali je projekt gradnje autoputa Vrbovec-Bjelovar-Virovitica-granični prelaz s Mađarskom kod Terezinog Polja nazvane "Podravski ipsilon" doživeo neviđenu blamažu. Radove je, 20 dana pre lokalnih izbora, otvorio tadašnji premijer Ivo Sanader u pratnji šest ministara. Radni strojevi pojavili su se taj dan i potom netragom nestali. Kasnije se doznalo da se u gradnju ušlo bez osiguranog novca, građevinske dozvole i otkupljenih parcela, a da bruka bude veća, na jedan dan unajmljena je parcela za svečanu ceremoniju.
"Podravki ipsilon" je 2012. Prtvoren iz autoputa u brzi put, radovi su tekli sporo i tek su 2016. intenzivirani kad je završena deonica Gradec-Križevci. Prošle godine izgrađena je i deonica Vrbovec 2-Farkaševac, a u drugoj fazi očekuje se i gradnja na trasi od Križevaca do Kloštra Vojakovačkog te od Farkaševca do Bjelovara. Pre desetak dana potpisan je i ugovor za izradu svih vrsta idejnih i glavnih projekata s ishođenjem lokacijske i građevinske dozvole za gradnju do Terezinog Polja.
Za virovitičkog gradonačelnika Ivicu Kirina bio je to jedan od najsrećnijih trenutaka u političkoj karijeri. "Radimo stvari koje nisu predviđene za male gradove i za sve te projekte neophodna je brza cesta. Ona je doslovno cesta koja život znači. Menjale su se vlade i ministri, a mi smo celo to vreme pokušavali progurati makar projektnu dokumentaciju", kaže Kirin.
No proći će još puno vode ispod dravskih mostova dok stanovništvo ovog dela Hrvatske ne dobije infrastrukturu dostojnu nove eri. U najboljem slučaju bi se svih 96 kilometara "Podravskog ipsilona" u potpunosti moglo koristiti tek za šest do sedam godina.