Što sa sovjetskim spomenicima?

Za jedne sovjetski spomenici simboliziraju vrijeme okupacije Crvene armije i Staljinov režim. Za druge oni predstavljaju simbol pobjede nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu. Ruski napad na Ukrajinu je tu debatu ponovno oživio, prije svega u Poljskoj ili Latviji, gdje je Spomenik pobjede u Rigi nakon početka rata - uklonjen.

Bugarska je u odnosu na ovo pitanje podijeljena. Jedan od razloga je izostanak suočavanja s komunističkom prošlošću u toj zemlji. Veliki broj ljudi idealizira još uvijek to vrijeme.

Spomenik sovjetskoj armiji u Sofiji

Ogroman spomenik u parku, usred glavnog grada Sofije je stup visok 40 metara na karaju platoa koji je napravljen za održavanje skupova. Na vrhu spomenika crvenoarmejac je digao oružje nad glavom jedne seljanke i jednog radnika. U podnožju tri reljefa pričaju priču o Crvenoj armiji.

Prije deset godina pokrenuta je Inicijativa za demontažu Spomenika u čast Sovjetske armije“. Spomenik je podignut 1954., dakle deset godina nakon što je Sovjetski savez objavio rat Bugarskoj.

„Nakon invazije Crvene armije u Bugarskoj je uspostavljen komunistički režim. Spomenik je podignut u vrijeme neslobode, kada su okupatori sebe nazvali osloboditeljima", kaže Marta Gorgijeva iz Inicijative. Ona vidi sličnosti između bugarske prošlosti i ukrajinske sadašnjosti: „Neka vojska napadne tek tako jednu zemlju, i označi sebe kao osloboditelja kada pobijedi u ratu.“

Bugarska se za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1944. godine, borila na strani Trojnog pakta, ali nije slala vojnike na istočna ratišta, odbijajući objaviti rat Sovjetskom savezu. Bugarska je 1944. raskinula pakt s nacističkom Njemačkom i proglasila neutralnost. Sovjetski savez je odbio ponudu za primirjem i Moskva je Sofiji objavila rat.

Samo tri mjeseca nakon sovjetske invazije, komunisti su 9. rujna 1944. preuzeli vlast. Ubili su između 18.000 i 30.000 ljudi – među njima novinare, svećenike, bivše ministre i veleposjednike.

U Bugarskoj se malo zna o tom mračnom poglavlju povijesti. Marta Georgijeva i njezini ljudi smatraju da bi se to promijenilo kada bi spomenik bio uklonjen.

„Želimo depolitizirati to mjesto, jer taj spomenik dijeli naše društvo“, kaže Kuper Saparev, također član Inicijative. „Ne možemo koristiti to mjesto zbog spomenika, on ne gleda u budućnost, već je on prije kriminalna propaganda prošlosti i proizvodi napetost."

Gradska uprava je 1993. odlučila da se spomenik ukloni, ali razne institucije su izbjegavale rušenje. „Dokazali smo da to nije spomenik kulture, a autoriteti su potvrdili da to nije ni spomenik vojnicima", kaže Marta Georgijeva.

Čuvanje prošlosti bez suočavanja s njom

Postoje i brojni protivnici uklanjanja spomenika. „To je zajedničko mjesto sjećanja, koje nas treba podsjetiti na to da je tako puno ljudi koji nikada nisu željeli taj rat, umrlo u tom nemilosrdnom i krvavom ratu. Mora se sačuvati sjećanje na njih“, kaže jedna žena.

Ona pripada skupini ljudi koji su se 9. svibnja, na Dan pobjede nad nacističkom Njemačkom, okupili kod spomenika. Taj dan se obilježava u više bivših komunističkih zemalja. Za one koji na taj dan mašu ruskim zastavama usred zemlje koja je članica EU-a, spomenik je simbol antifašističke borbe. Ta borba za njih nikada nije okončana. Više sudionika tvrdi da je „zapad" agresor u Ukrajini.

Putinova propaganda pada u Bugarskoj na plodno tlo. Zemlja se nikada nije do kraja oslobodila ruskog utjecaja. Bugarska nije do kraja prevladala svoju prošlost. Ima premalo suočavanja s činjenicama, a previše dezinformacija. Jedva da se govori o strahotama komunističkog vremena. Problematična tumačenja povijesti proširila su se zemljom.

Kreativno rješenje?

Treća mogućnost je da se spomenik pretvori u muzej ili da ga spoji s postojećim kulturnim ustanovama, kao što je Muzej socijalizma u kojem su brojni portreti Lenjina, Che Guevare i Dimitrova.

„U ono vrijeme umjetnost je morala služiti propagandi. Bila je oruđe političke moći i ideologije. Komunistička partija se stopila s državom i taj jednopartijski sustav je kontrolirao sva područja javnog, političkog i kulturnog života. Umjetnost nije bila isključena iz tih procesa“, kaže kurator Nikolaj Uštvalijski. On je od 2011. direktor Muzeja.

Zbog svoje veličine, spomenik ne bi mogao stati u park muzeja, ali naš sugovornik predlaže se da ga premjesti u Dimitrovgrad, koji je doslovno nastao ni iz čega u vrijeme komunističke vladavine.

„Dimitrovgrad je bio simbol izgradnje novog, socijalističkog društva u Bugarskoj“, kaže Uštvalijski. „Dimitrovgrad je sam po sebi socijalistički spomenik, pa bi se taj spomenik koji odaje počast stranoj armiji, tu najbolje uklopio.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu