Katolički dani još uvijek su potrebni Njemačkoj

Nemali broj promatrača smatra da se održavanje Katoličkih dana približava kraju - barem u ovom obliku velike manifestacije, gdje se deseci tisuća vjernika okupljaju kako bi na razne načine slavili vjeru. Ali ovaj skepticizam nije nov. Broj sudionika Katoličkih dana jako je varirao tokom godina. Godine 1982. bilo ih je 200.000, 1996. organizatori su ga potpuno otkazali.

Nakon toga manifestacija je održavana svake godine, ponekad i uz veliki porast broja sudionika. No tako malo kao ove godine nije ih bilo od 1970. godine. To se samo djelomično može objasniti posljedicama pandemije korone jer ovaj put nije bilo jeftinog masovnog smještaja u teretanama.

Angažman unatoč zlostavljanju?

Važnijim se čini promišljanje mnogih vjernika: Zašto bih putovao u Stuttgart u vremenima u kojima se iz tjedna u tjedan sve više otkrivaju novi apsurdi o crkvenoj vlasti? Zlostavljanje, zataškavanje, nedostatak suočavanja s prošlošću. Johanna Beck, koja je i sama žrtva zlostavljanja, ali je i dalje uključena u crkvu, sažela je to na ovaj način: "Predstavnici Crkve često misle: 'Već smo daleko odmakli.' Ali mi smo još na početku."

Beck je to rekla na jednoj od brojnih govornica na kojima se govorilo o skandalu oko seksualnog zlostavljanja i sporom suočavanju s tim. Velik broj posjetitelja upravo na ovim manifestacijama posebno pokazuje koliko to katolike muči, kako se naveliko i kriminalno iskorištavala klerikalna ili duhovna moć. Žrtve nisu bile samo maloljetnici, nego i - to postupno postaje sve jasnije - odrasle osobe.

Iskreno se odreći vlasti

Da bi ljudi ostali angažirani u Katoličkoj crkvi, ona mora postati poštena i oprostiti se od vlasti male kaste. Na crkvenom njemačkom to je "Sinodalni put". Zapravo, ovaj proces dijaloga u Njemačkoj napreduje manje sporo nego drugdje. Pa ipak: tko zna hoće li doći do pravog rezultata.

No možda su Katolički dani poput onog u Stuttgartu vjesnici toga. Na njima se dugo zalaže za raznolikost kojoj su se odgovorni odupirali prije samo nekoliko godina. Sada se čini da prihvaćaju: katolička pastva je funky, uštogljena i buržoaska, glasna i zamišljena, oni su također gay i queer, pobožni i slobodni, konzervativni i ljevičarski, zamorni i dosadni. Vjera je susjed sumnje. Ekumenizam, zajedništvo nekoć podijeljenog kršćanstva, dugo je bilo samo po sebi razumljivo.

To je rijetko kada tako jasno kao na crkvenim kongresima kao što su Katolički dani. Oni su i garancija da će tako i ostati i da će postati još prirodnije. Jer Isusova poruka, evanđelje, zaokuplja svakoga tko na njih dolazi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu