Krah parlamentarizma u Srbiji?

Tuču u Skupštini Srbije predsjednica parlamenta Ana Brnabić iskoristila je da ekspresno spriječi bilo kakvu daljnju raspravu. Više od 60 točaka dnevnog reda prešla je za svega nekoliko minuta, zaključila fantomsku raspravu i već za ovu srijedu (27.11.) najavila glasanje o usvajanju proračuna za 2025 godinu.

Oporba je danima tražila raspravu o povjerenju vladi i za to je, tvrdi, osigurala dovoljan broj potpisa, ali je i taj zahtjev jednostavno ignoriran. Ana Brnabić je odbijanje tog zahtjeva objasnila time da slijedi rasprava o državnom proračunu, na kojoj će oporba svakako napadati vladu, ali je kasniji razvoj događaja čini se pokazao da predsjednik Srbije ne podnosi parlamentarnu demokraciju.

Za vlast je oporba „sistemska greška"

Aleksandar Vučić je time praktički oglasio diktaturu u Srbiji, ocjenjuje za DW jedan od osnivača inicijative ProGlas Gojko Božović, ali dodaje i da je „parlamentarizam suštinski u Srbiji prekinut mnogo ranije“.

„Vlasti opoziciju vide kao neku vrstu sistemske greške koja, ako se ne može ukloniti, onda se mora suzbiti u najvećoj mogućoj mjeri. Ako se neka opozicija pojavi u skupštini, njoj se na sve načine mora oduzeti glas, a ovo ukidanje rasprave o povjerenju vladi i o proračunu je nezapamćeni slučaj u parlamentarnoj demokraciji. Tako da iz hibridnog režima mi sada prelazimo u diktaturu koja računa sa sve više elemenata straha“, kaže Božović za DW.

Vučić računa na zbunjenost Europe

Aleksandar Vučić intimno želi biti pravi diktator i njemu parlament simbolički smeta, ocjenjuje za DW politički analitičar Dragomir Anđelković.

„Vlast već sada može provući svaku odluku kroz parlament, ali sama činjenica da parlament postoji njemu je jedna vrsta svjedočanstva da makar formalno nije apsolutni gospodar. Ovo dešavanje u parlamentu je uvođenje diktature. Do sada smo imali autoritarnu spin diktaturu, a s pojačanim stupnjem represije Vučić sada ide dalje. On se nada da će zbog pobjede Trumpa Europska unija biti zbunjena i da će se u takvim okolnostima njemu tolerirati mnogo veća diktatura nego dosadašnja“, skreće pažnju Anđelković.

Izlaz iz neke političke krize Vučić je često tražio i u raspisivanju izvanrednih izbora i Gojko Božović smatra da „takav ishod ne bi trebao nikoga iznenaditi".

„Upravo zbog toga što su to izbori pod nepoštenim i neravnopravnim okolnostima. Mi vidimo da vlast od tragedije u Novom Sadu uporno pokušava skrenuti pažnju s tog događaja, ali im to ne uspijeva. Zato mislim da je moguće da se ide na izbore, ali vlast će naravno inzistirati na istim uvjetima, što neće dovesti do realnog prikazivanja volje građana“, navodi Božović.

Izbori kao izlaz iz krize?

„Uvijek kada ne zna što da radi Vučić ide na izbore, jer se na njima kupuje vrijeme“, ukazuje Dragomir Anđelković i dodaje:

„Na tim izborima se unaprijed zna rezultat. Zato opozicija, ako želi nešto promijeniti na tim izborima, ne smije prihvatiti da ide na izbore pod njegovim uvjetima. Dok se ne formira privremena vlada, koja bi uz asistenciju Europske unije organizirala fer izbore, na te izbore ne bi trebalo izlaziti", napominje naš sugovornik.

Korupcija ubija građane

Nakon novosadske tragedije „opozicija hoće građanski rat, a mi hoćemo raditi“ – to je postala nova mantra vlasti. Gojko Božović primjećuje da je ona na osnovi generalne međunarodne situacije, gdje je puno napetosti i nagovještaja sukoba.

„Vlast stoga pokušava te prijetnje i strepnje građana pretvoriti u prednost na domaćem terenu, a posljedice njihovog rada građani svakodnevno osjećaju kroz ekonomsku, društvenu i političku krizu, i rezultati njihovog rada se obrušavaju na glave građana. Korupcija pri tome ne samo da pustoši budžet nego ubija građane ove zemlje“, kaže Božović.

Dragomir Anđelković primjećuje da bi Aleksandar Vučić „zaista želio na miru raditi sa svojom ekipom, ali njihov rad je korupcija, otimačina, pljačka i uništavanje Srbije".

„Tako da oni rade na pretakanju svih nacionalnih resursa u njihove privatne džepove. Kada bi opozicija to mirno gledala, za njih bi to sve bilo u redu. Njima je problem što im se opozicija i građani sada sve više suprotstavljaju“, napominje Anđelković.

Režim bi htio ukinuti prosvjede

Situacija u kojoj je suspendiran parlamentarizam u Srbiji postavlja pred oporbu tešku dilemu, jer je postalo jasno da nema mnogo koristi od institucionalne borbe protiv režima. Sve su brojniji i glasovi koji traže oštriji odgovor na represiju vlasti na ulici i koji smatraju da je prošlo vrijeme šetnji i mirnih prosvjeda.

Gojko Božović takođe primjećuje da je oporba dugo imala dilemu oko institucionalne i vaninstitucionalne borbe.

„Mi vidimo da je vlast zauzela jedan po jedan teritorij i sada pokušava provokacijama i represijom spriječiti i građanske proteste. To se pokušava kroz seriju incidenata u kojoj sudjeluju prepoznatljivi aktivisti Srpske napredne stranke i režim sada pokušava spriječiti, ne samo institucionalnu, nego i vaninstitucionalnu borbu opozicije. Mislim da je to ozbiljna greška režima, jer građani se više nemaju gdje povlačiti, a imaju potrebu izraziti svoje nezadovoljstvo, koje je u Srbiji ogromno", napominje jedan od inicijatora ProGlasa.

Raste razina represije

Krajnje je vrijeme da se podvuče crta i konstatira da je u Srbiji diktatura, da se izađe iz parlamenta i da oporba formira slobodni parlament koji bi radio pred očima građana, ocjenjuje Dragomir Anđelković.

„Tako bi se točno vidjelo tko je iz opozicije spreman boriti se, a tko je spreman i dalje sudjelovati u Vučićevoj prijevari. Nakon toga bi se taj parlament trebao obratiti Europskoj uniji i zatražiti arbitražu, jer je Srbija kao kandidat za članstvo prihvatila da se EU miješa u naš pravosudni i politički sistem. Mora se zatražiti zaštita od EU-a, jer ovo je klasična diktatura s hapšenjima, vrlo vjerojatno i likvidacijama, i sa spregom mafije i države. A građani se moraju pozvati na pasivan otpor“, navodi Anđelković.

Gojko Božović skreće pažnju da proteklih godinu dana raste razina represije, ali i smatra da, „kako bude rasla represija, to će biti sve neugodnije i onima koji iz raznih razloga podržavaju vlast u Srbiji, ali i inozemnim akterima koji podržavaju srpsku vlast. Vlast ima izvjesnu podršku iz demokratskih zemalja, i to također frustrira građane Srbije“, zaključuje Božović za DW.