Hoće li se Turska umiješati u sukob na Bliskom istoku?

Strah da bi se rat na Bliskom istoku mogao proširiti još je veći postao nakon najnovijeg iranskog napada na Izrael. To je eskalacija na koju su brojne zemlje upozoravale već mjesecima.

Iran je jedna od regionalnih sila na Bliskom istoku. Regionalna sila je i Turska. Vodstvo u Ankari je na strani palestinskog naroda već od 7. listopada 2023., kad je Izrael reagirajući na napad terorističke organizacije Hamasa napao Pojas Gaze. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan više je puta predbacio Izraelu da čini „genocid". U njegovim očima Hamas nije teroristička organizacija, to on uvijek iznova naglašava i često govori o svojoj „palestinskoj braći".

„Izrael nas želi napasti"

Erdogan je nedavno izazvao strah među vlastitim stanovništvom: u govoru u turskom parlamentu 1. listopada 2024. on je predbacio Izraelu da želi napasti Tursku. „U Svetoj zemlji poludjela izraelska vlada će u svom vjerskom fanatizmu nakon Palestine i Libanona možda ciljati na našu domovinu", rekao je on. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu sanja o tomu da zauzme Anatoliju i „slijedi jednu utopiju", iznio je Erdogan.

Stručnjaci ocjenjuju Erdoganovu izjavu kao nerealnu. „Ja taj scenarij smatram nemogućim", kaže Selin Nasi, politologinja na London School of Economics (LSE). „Turska je članica NATO-a. Napasti Tursku značilo bi sukobiti se s NATO-om i SAD-om. Osim toga Izrael nema nikakvog razloga da napadne Tursku."

Erdogan pokušava svojim riječima konsolidirati svoju bazu i pokazati se solidarnim s Palestincima, kaže Selin Nasi. Turska ima drugu najveću vojsku u NATO-u: Turska nije, dakle, samo vojno jaka, ona je ujedno i prisni saveznik Sjedinjenih Država – isto kao i Izrael.

Ali, Erdoganu se kod takvih izjava radi o nečemu drugom, kaže Ilter Turan, profesor emeritus za međunarodne odnose i bivši rektor Sveučilišta Bilgi u Istanbulu. „Predsjednik instrumentalizira vanjsku politiku za svoje unutarnjopolitičke ciljeve. Izrael nema ni u kojem slučaju takve namjere." Turska vlada pokušava s obzirom na velike unutarnjopolitičke neuspjehe skrenuti pozornost ljudi na druge teme, kaže Turan. Sam Erdogan je najkasnije od posljednjih komunalnih izbora izgubio političku podršku i zemlja se nalazi u gospodarskoj krizi, napominje profesor Turan.

Bi li se Turska umiješala?

Po Turanu je vjerojatnost da Turska ikad postane jedna od zaraćenih strana jednaka nuli. „Turska neće aktivno sudjelovati u konfliktu jer Ankara ne želi biti dio rata", naglašava on. Moguću odmazdu Izraela prema Iranu turska vlada neće, istina, odobriti, jer Turska s Iranom njeguje distancirano prijateljstvo. Ankara možda može Teheranu ponuditi moralnu potporu, ali ništa više od toga, smatra profesor Turan.

"Zbog pro-palestinskog i protu-izraelskog držanja turske vlade nastao je dojam da ona podupire Iran i njegove milicije. To je zabluda", kaže Selin Nasi. Turska se trenutno koncentrira na stabilizaciju svoga gospodarstva, a regionalni konflikt samo bi donio dodatnu nestabilnost. Zato se ne može očekivati da Turska intervenira u Gazi ili u Libanonu. „Turska se neće htjeti vojno sukobiti s Izraelom", prognozira Selin Nasi.

Suparnici koji se međusobno respektiraju

Turska, Iran i Saudijska Arabija „i danas su suparnici, kao što su bili i u prošlosti", kaže bivši diplomat Mithat Rende. On je bivši turski veleposlanik u Kataru i pozna geopolitičku dinamiku te regije. Turska svoje odnose s Iranom njeguje „brižno i s respektom", iako Teheran i Ankara često imaju različita stajališta u vezi s raznim regionalnim konfliktima.

„Turska ne želi da Iran ojača svoju dominaciju u toj regiji preko nedržavnih aktera koje on podupire i koji su naoružani. Istovremeno Turska s drugim regionalnim silama dijeli cilj sprječavanja da Iran postane atomska sila", objašnjava Rende.

Kako Turska gleda na Hezbolah?

Bitna razlika između dviju islamskih država sastoji se u različitom tumačenju islama. Turska je pretežno sunitska i vlada predsjednika Erdogana podupire prije svega sunitske organizacije kao što je Hamas, koji EU i SAD smatraju terorističkom organizacijom. Nasuprot tomu iransko stanovništvo je većinom šijitsko, što vodi bliskim vezama iranskog režima sa šijitskim grupacijama, kao što suHezbolah u Libanonu ili hutistički pobunjenici u Jemenu. Te vjersko-političke razlike utječu i na geopolitičke saveze dviju zemalja.

Razlika se vidjela i prilikom nedavnog izražavanja sućuti Ankare: kad je ubijen šef Hamasa Ismail Hanija Erdogan je za njega proglasio državnu žalost. Nakon ubijanja šefa Hezbolaha Hasana Nasralaha Erdogan je izrazio solidarnost s libanonskim narodom, ali nije spominjao Nasralahovo ime. „Da se tu ne pokazuje sličnu pogođenost to je razumljivo i ne iznenađuje", kaže profesor Turan.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.