Vrli, novi, zeleni svijet mode
27. juni 2020
Ružičasti san od organskog pamuka - ljetna haljina modne kuće H&M se u online-shopu može kupiti za samo 19,99 eura. A 12,95 eura košta jednostavna i elegantna Zarina haljina, također od organskog pamuka.
Prirodni materijali poput pamuka izuzetno su popularni tokom ljeta - dobar trenutak za modne proizvođače da promoviraju vlastite organske linije. A one se pojavljuju sa svojim zvučnim imenima: "Wear the change"" moto je firme C&A, "Join life" Zare, dok H&M promovira svoju organsku kolekciju pod motom "CONSCIOUS". Modne kreacije za malo novca i dobra ekološka savjest, glasi poruka. Vrli, novi, zeleni svijet mode - stvarno?
Bio ili nešto sasvim drugo?
"Modne kompanije iskorištavaju interes potrošača za kupovinom fer proizvedenih i ekoloških proizvoda", smatra Katrin Wenz, poljoprivredna ekspertica iz organizacije za zaštitu okoliša BUND. "Upotreba organskog pamuka sigurno je korak u pravom smjeru, jer se tokom njegove proizvodnje ne smiju upotrijebiti ni genetski inženjering, ni sintetički pesticidi. Ali, kako se odvija njen dalji proizvodni proces - o tome njihove etikete sa pečatom ekološke održivosti obično ne govore mnogo."
Kriterije za njihov bio-pečat postavile su same modna kompanije, pojašnjava Viola Wohlgemuth, ekspertica za tekstil u organizaciji za zaštitu okoliša Greenpeace. "Održivost nije zaštićen pojam, te se tako otvaraju vrata tzv. zelenom pranju (Greenwashing)", kaže Wohlgemuthova.
Nezavisni bio-pečati govore više
Bolju orijentaciju daju pak nezavisni bio-pečati, koji ispunjavaju i kriterije za zaštitu uposlenika, naglašavaju obje ekspertice, pozivajući se na oznaku Global Organic Textile Standard (GOTS) i pečat IVN Best. Posljednji dodjeljuje Međunarodno udruženje prirodne tekstilne industrije (IVN).
Heike Hess je na čelu IVN-ove poslovne jedinice u Berlinu. Ona ističe: „Sama sirovina organskog pamuka ne može dovesti do toga da moda bude održiva". Jer, postoji više proizvodnih faza tokom izrade odjeće, objašnjava Hess: vlakna s polja moraju proći kroz postrojenje za otkoštavanje, predenje, bojenje, štampanje i šivenje do gotovog odjevnog predmeta.
„Pri svakom su koraku važni ekološki i socijalni standardi, poput minimalne upotrebe štetnih tvari, upravljanja vodom i otpadom, CO2 ograničenja, ljudskih prava, pravednih plaća, zaštite na radu i još mnogo toga. Tek tada je moda održiva."
A sve to ima svoju cijenu. Ljetne haljine od organskog pamuka s GOTS pečatom obično koštaju između 60 i nešto više od 100 eura.
Tekstilna industrija i zagađenja vode
Tokom upotrebe tekućina u proizvodnji tekstila koriste se mnoge po okoliš štetne tvari, kaže Wohlgemuth. Prema programu Ujedinjenih nacija za zaštitu okoliša (UNEP), oko 20 posto otpadnih voda širom svijeta dolazi od bojenja i obrade tekstila, što posebno opterećuje okoliš i ugrožava zdravlje ljudi u proizvodnim zemljama u Aziji.
Sada se oko 80 vodećih svjetskih proizvođača tekstila i obuće i njihovih liferanata pridružilo kampanji Greenpeace-a za detoksifikaciju i obavezalo se na proizvodnju bez upotrebe otrovnih tvari do 2020. godine. Ali to još uvijek nije "organsko".
Kada je riječ o vodi, postoji i dodatni problem, pojašnjava Sabine Ferenschild, ekspertica za održivu proizvodnju tekstila i organskog pamuka sa Südwind instituta za ekonomiju i ekumenizam Bonnu: „Za uzgoj pamuka potrebne su velike poljoprivredne površine i izuzetno velike količine vode."
„Bio-pamuk je organski i održiv samo ako se uzgaja u kišnim regijama, poput Indije, i ako se uzgaja zajedno sa mješovitim kulturama sa hranom, tako da ne predstavlja konkurenciju toj vrsti poljoprivrednog uzgoja. Međutim, vidimo da se sada uzgoj pamuka sve više premješta u pustinjske regije. To nikada ne može biti održivo."
Eko-kolekcije ostaju nišni proizvod
Sabine Ferenschild kritički gleda i na to što veliki modni proizvođači samo nekoliko proizvoda produciraju prema vlastitim kriterijima održivosti. Njemačka pak ima novi pristup s nacionalnim pečatom "Zeleno dugme". Njega jedna kompanija može koristiti samo ako su svi njeni proizvodi u skladu s predviđenim standardima u oblasti zaštite okoliša i uposlenika.
Čak i ako „Zeleno dugme" još nije dostiglo pravu organsku oznaku, za većinu stručnjaka predstavlja korak u pravom smjeru, jer onemogućava proizvođače da prebace odgovornost na svoje podizvođače.
"Eko" haljina za 20 eura - kako to funkcionira?
Prema podacima Bremenske berze za pamuk, organski pamuk na svjetskom tržištu košta između deset i najviše 50 posto (za vrhunska vlakna) više od konvencionalno proizvedenog pamuka. Dakle, sirovina nije presudan faktor.
Prema Greenpeace-u je H&M drugi najveći modni proizvođač na svijetu. Takvi modni divovi mogli bi ponuditi povoljne cijene i za svoje "eko" kolekcije samo na osnovu velikih količina proizvoda, objašnjava tekstilna ekspertica Ferenschild.
Kod pečata kompanije H&M ostaje nejasno sastoji li se pamučni tekstil za kolekciju CONSCIOUS od 100 posto organskog pamuka. Ovom oznakom H&M samo obećava da se odjeća "sastoji od najmanje 50 posto održivo proizvedenih materijala - poput organskog pamuka". Na pitanje DW-a iz H&M su pismeno odgovorili: "Udio organskog pamuka u ukupnoj količini upotrijebljenoj za proizvode H&M iznosio je 16 posto."
Udio bio-pamuka - još ni jedan posto
Čak i ako su modni giganti željeli poduzeti veće korake prema održivosti - u ovom trenutku to je teško moguće. Prema Bremenskoj berzi pamuka, udio organskog pamuka u svjetskoj berbi u sezoni 2017/2018 bio je jedva 0,7 posto.
Problem je u tome što se proizvodi previše odjeće. Prema Greenpeace-u, svake godine se u svijetu proizvede oko 80 milijardi odjevnih predmeta. Samo tokom 2015. u njemačkim ormarima se nalazilo više od pet milijardi odjevnih predmeta, utvrdila je studija Greenpeace-a.
I potrošači moraju učetvovati
"Ono što je SUV među autima, to takozvana brza moda u modnoj industriji i jednostavno nikada ne može biti održiva. Modna industrija mora se promijeniti od proizvođača do pružatelja modnih usluga", zahtjeva ova zaštitarka okoliša.
Prvi primjeri toga već postoje: neki brendovi nude usluge popravka i prodaju rabljenih proizvoda. Čak i modni div H&M sada ima savjete o popravljanju i njezi odjeće na svojoj internet stranici.
Ali potrošači takođe moraju da učestvuju. A to znači, prema riječima Katrin Wenz iz BUND-a: „Kupovati manje, ali kvalitetnije komade odjeće, kao i vršiti reparature. Stvari koje se više ne nose treba prodati u Second-Hand prodavnicama, ali i koristiti taj način nabavke odjeće."Tek tada može zaživjeti vrli, novi, zeleni svijet mode", zaključuje ona.