1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Otvorene rane Bliskog istoka

Diana Hodali
30. decembar 2016

Kada je riječ o Siriji, 2016. godina je u najmanju ruku pokazala jedno, a to je da put ka miru vodi preko Moskve. Islamska država će ostati globalna prijetnja. Istovremeno, ratu u Jemenu se ne nazire kraj.

https://p.dw.com/p/2UyAY
Foto: Getty Images/AFP/G. Ourfalian

Sirijski i ruski borbeni avioni proteklih mjeseci su gotovo sravnili sa zemljom kvartove pod kontrolom pobunjenika u istočnom Alepu. Mnogi su poginuli na spavanju. Leševi su danima ležali na hladnom asfaltu zato što su groblja prepuna.

I sada? Sada se ponovo u čitavom gradu vijore sirijske zastave. Ne zato što su diplomate nakon brojnih mirovnih pregovora u Ženevi 2016. godine uspjele da pronađu političko rješenje za ratom zahvaćenu Siriju. Takođe ni zato što je Savjet bezbjednosti UN postigao dogovor o rezoluciji ili zato što se trajno poštovao dogovor o prekidu vatre. Ne. Sirijski predsjednik Bašar al Asad i njegovi saveznici Rusija i Iran primorali su svojim vazdušnim napadima i opsadnom strategijom različite pobunjeničke grupe na koljena. Pri tom su pobunjenici i sopstveno stanovništvo jednakom mjerom bili izloženi napadima i izgladnjavanju. „Rusija i Iran tu ne prave razlike", kaže Gido Štajnberg, stručnjak za Bliski istok i terorizam Fondacije za nauku i politiku u Berlinu.

Simbol rata

Alep je postao simbol za rat u Siriji koji traje skoro šest godina. Taj grad je još od početka borbi bio podijeljen – između režimskih Asadovih trupa u zapadnom dijelu i pobunjeničkih grupa koje čine razni islamistički i teroristički borci u istočnom dijelu.

Sirijski grad Alep je u potpunosti srušen
Sirijski grad Alep je u potpunosti srušenFoto: Getty Images/AFP/G. Ourfalian

Na primjeru Alepa vidi se i nemoć Zapada, prije svega Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, koji nisu konsekventno podržavali pobunjeničke grupe. „Pobjeda je veliki uspjeh sirijskog režima i njihovih saveznika Rusije i Irana", kaže Ginter Majer iz Centra za istraživanje arapskog svijeta u Majncu. Rat svjetskih i regionalnih sila preko marioneta time međutim nije okončan: rat u kome su pored Irana i Sirije – u borbi protiv Islamske države – umiješane i Turska, Saudijska Arabija i koalicija koju predvode SAD.

„Ubuduće će ratno žarište biti premješteno prema Idlibu", smatra Majer. Hiljade pobunjenika iz istočnog Alepa prebacilo se tamo, na sjeverozapad zemlje, gdje je jedno od posljednjih uporišta pobunjenika u Siriji. Režim će tu oblast vratiti u svoje ruke istom strategijom izgladnjavanja kao u Alepu, uvjeren je Majer. U tome će uspjeti samo ako i dalje bude imao podršku saveznika: „Osnovni problem sirijskog režima je nedostatak ljudstva", ocjenjuje Gido Štajnberg. „Taj nedostatak trenutno se nadoknađuje uz pomoć Rusije, Irana i drugih jedinica iz Iraka, Libana i Afganistana."

Pomoć iz Rusije

Koliko je ranjiva vojska sirijskog predsjednika Asada pokazalo je iznenadno osvajanje antičkog grada Palmire od strane takozvane Islamske države. U međuvremenu glavnu riječ tamo ponovo imaju režimske snage. „Sirijski režim je u stanju da snažnim angažmanom održi svoje glavne oblasti, ali više od toga ne", kaže Folker Švenk, dopisnik njemačkog javnog servisa ARD iz Kaira.

Dronom iznad Alepa

Pozicija Asada je znatno ojačana od kako se Rusija u septembru 2015. godine vazdušnim napadima umiješala u rat i Iran poslao hiljade vojnika i naoružanje. „Rusi su spremni da idu daleko. Ove godine se pokazalo da su Rusi odlučni da održe Asada na vlasti. Tako će ostati i sljedeće godine", kaže Štajnberg iz Fondacije za nauku i politiku.

Asad doduše kontroliše tek jednu trećinu zemlje, ali on kontroliše centre sa oko dvije trećine stanovništva. Tamo je koncentrisana privreda zemlje, ukoliko nije razrušena, tamo je izlaz ka Sredozemnom moru.Samo dobri i zli u Siriji?

IS ostaje

„I dalje će biti područja na kojima izbijaju novi konflikti", kaže novinar Folker Švenk. Primjer su kurdske teritorije na sjeveru i sjeveroistoku Sirije, kao i oblasti pod kontrolom Islamske države. Prema podacima britanskog trusta mozgova IHS, teritorija samoproglašenog kalifata se sa 90.800 kvadratnih kilometara iz 2015. godine, smanjila na 68.300 u jesen 2016. godine. Nekadašnje teritorijalno širenje Islamske države je već značajno suzbijeno.

Napadima na sirijsku Raku, takozvani glavni grad IS, kao i Mosul u Iraku, glavno i najnaseljenije uporište IS, kraj kalifata je postao samo pitanje vremena, kaže Folker Švenk. Ali gubitak teritorije ni u kojem slučaju ne znači i kraj te terorističke organizacije. Švenk polazi od toga da će se borci IS povući na sunitska područja i da će nastaviti borbu iz podzemlja.

Pored toga oni su posljednjih mjeseci proširili front, „tako što su povećali broj napada u Evropi i formirali regionalne ogranke u Libiji i Egiptu", govori Gido Štajnberg. „To vodi njihovom većem prisustvu u svijetu." Njihova snaga zavisi od toga koliko će Turska, SAD i Saudijska Arabija nastaviti da podržavaju razne pobunjeničke grupe.

Rat u siromašnim arapskim zemljama

Saudijska Arabija se angažuje i u drugom ratu u regionu. Rijad se aktivno bori u ratu u Jemenu koji je počeo 2011. godine nakon masovnih protesta i ustanaka u arapskom svijetu. Etnička grupa Huti, koji su inače šiiti, pomoć dobija iz Irana, što je za Saudijsku Aarabiju dobar povod da jemenski konflikt proglasi napadom Irana na saudijske interese.

Štete bombardovanja u Jemenu su također nesagledive
Štete bombardovanja u Jemenu su također nesaglediveFoto: Reuters/A.Mahyoub

Vlada predsjednika Abd Rabbo Mansur Hadija je 2014. godine protjerala Hutije iz Sane. Saudijska Arabija je u martu 2015. godine počela vršiti zračne napade na Hutije. Trebao je to biti jedan kratki rat. Međutim, to se pretvorilo u rat čiji se kraj ne nazire i koji je tu siromašnu zemlju doveo do katastrofalnog stanja. Na obje sukobljene strane je poginulo više hiljada ljudi. Za 21 od 26 miliona stanovnika Jemena je potrebna pomoć. Nakon što su u avgustu ove godine propali mirovni pregovori, saudijski borbeni avioni su srušili glavni most u luci u Hudeidahu, a time prekinuli glavnu saobraćajnicu za dostavu humanitarne pomoći u Sanu. Prema navodima Unicefa, zbog neuhranjenosti svakih deset minuta umre jedno dijete. „Nedostatak hrane u Jemenu je posljedica privredne krize. Hrane ima, ali je ljudi sebi jednostavno ne mogu priuštiti“, kaže Folker Švenk, dopisnik televizije ARD, koji je nedavno boravio u Jemenu.  On smatra da „rat dodatno pogoršava situaciju“. Ljudi u Jemenu su izgubili svaku nadu u postizanje mira. Bezvlašće, nastalo u mnogim mjestima, terorističkoj miliciji „Islamska država“ nudi novo polje djelovanja. A i al-Kaida je u Jemenu već odavno aktivna.

Skupi rat

Rat Saudijsku Arabiju košta cijelo bogatstvo, iako Rijad dobija podršku iz Vašingtona jer se nakon dogovora o atomskom programu sa Iranom ne namjerava još više razbjesniti saudijska kraljevska porodica. Egipat je, sa druge strane, odbio da u ratu u Jemenu bude na strani Rijada. To je jedan od razloga zašto je prijateljstvo između te dvije zemlje napuklo.

Iran se i dalje bori na strani Hutija, a Saudijskoj Arabiji nedostaje ciljeva. Ona ih je skoro sve već bombardovala. Ratom iz zraka se ne može postići pobjeda, kaže dopisnik ARD Švenk. Ginter Majer kaže da bi sljedeće godine zbog bezizlaznih ratova moglo doći do primirja.