Samo dobri i zli u Siriji?

Toliko puta smo to već čuli. Ipak i kada se radi o sirijskom građanskom ratu moramo na to podsjetiti. Prva žrtva rata uvijek je istina. Pri tome je spretno izokretanje istine uspješnije nego puka laž. Selektivno prikazivanje informacija najefektivnije usmjerava mišljenje u željenom pravcu.

Aktuelni primjer je bitka za Alep. Na našim ekranima smo gotovo isključivo mogli pratiti zračne napade sirijske i ruske avijacije na stambena naselja u Alepu.  Sve je bilo obilato podloženo slikama varvarstva, Asadovog cinizma i cinizma njegovih pomagača i njihove spremnosti da doslovno "idu preko leševa". Stalno se naglašavala katastrofalna humanitarna situacija u gradu pod opsadom.

Cinično postupanje ustanika

Ali gdje se moglo saznati da su i postupci ustanika prožeti cinizmom? Zloupotrebljavali su ljude i koristili ih kao zaštitni štit. Stanovnike istočnog Alepa stalno su sprječavali da bježe u zapadni dio grada. Raketama i minobacačima gađali su zapadni Alep, nemajući obzira prema civilnom stanovništvu.

Apropo ustanika: Oni su se uglavnom sastojali od selefijsko-džihadističkih grupa. Stoga se u cilju istine mora reći da u istočnom Alepu nisu bile demokrate. U mnogim četvrtima je važio šerijatski zakon. Žene su smjele izaći na ulicu samo potpuno prekrivene. Jedina razlika između sirijskih džihadista i Islamske države je ta što IS želi stvoriti kalifat širom svijeta, a sirijski džihadisti se za početak zadovoljavaju kalifatom u Siriji. 

To ne tvrdi samo sirijska ili ruska propaganda. To kaže i glasnogovornik trupa koje učestvuju u američkoj vojnoj intervenciji protiv IS-a  "Inherent Resolve". Pukovnik Steve Warren je 16. aprila izjavio pred novinarima da istočni Alep drže prije svega pripadnici Fronta Al Nusra.

Oružje za sve koji su protiv Asada

Onome, kome to nije dovoljno i ko bi želio da za to ima visokorangiranog svjedoka, preporučuje se govor američkog potpredsjednika Joe Bidena (Džo Bajden) u oktobru 2014 na Harvardu. Biden  u tom govoru kaže da u Siriji nema umjerenih snaga. On se čak javno požalio kako su američke saveznice Turska i Saudijska Arabija najveći problemi Sjedinjenih Američkih Država  u Siriji. Biden je izjavio kako su obje zemlje opsjednute time da sruše Asada. Oni su stotine miliona dolara i na hiljade tona oružja dijelili svakome, ko je bio spreman da se bori protiv Asada. Spremnost da se protiv njega bori pokazali su međutim samo ogranak Al Kaide - Al Nusra i ekstremistički nastrojeni džihadisti iz drugih dijelova svijeta.

Američka vojna obavještajna služba DIA je još 2012. u jednoj svojoj analizi upozorila da prvobitno mirnim i demokratskim protestom u Siriji u međuvremenu dominiraju islamističke snage. U analizi se još tada govorilo o mogućem nastanku selefijske države, koju je zaista 2014. godine proglasila tzv. Islamska država. Šef američke obavještajne službe DIA bio je tada Michael Flynn, budući savjetnik za sigurnost novog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Šta to sve znači za izvještavanje o Alepu i Siriji? To prije svega znači da sve moramo posmatrati kritično i da se moramo potruditi da damo sveobuhvatnu i potpunu sliku događaja. Naravno da mediji moraju izvještavati o strahotama rata i borbi, patnjama i umiranju u istočnom Alepu. Ali ako ozbiljno shvataju svoj zadatak na koji su i službeno obavezani, onda ne smiju izvještavati jednostrano.

I u iračkom Mosulu ljudi umiru

700 km od Alepa se nalazi još jedan grad koji je u opsadi. To je irački milionski grad Mossul. I tamo umiru civili, pola miliona ljudi je odsječeno od snabdijevanja pitkom vodom. Zimi nedostaje hrane i ogrijeva. Mosul u opsadi drži koalicija koju potpomaže Zapad.  Ista je situacija i sa gradovima Ramadi i Faludžom. 80 posto ovih gradova je uništeno. To se ili malo od toga svega se moglo vidjeti u medijima. Isto kao što se nije mogla vidjeti upotreba kasetnih bombi  u Jemenu. Tek početkom decembra je koalicija, predvođena Saudijskom Arabijom, kasetnom municijom napala dvije škole.

O nepravdi se mora izvještavati, ona se mora osuđivati, svejedno sa koje strane dolazi. Selektivno informisanje je huškanje i propaganda. Sukobi, kao što je ovaj u Siriji, ne trebaju nikakvo friziranje već samo gole činjenice. Bez obzira što se više čitaju, izvještaji o Siriji ne treba da sadrže toliko crno-bijelih, već više sivih tonova.