Presuda o bostonskom napadu nije uvjerljiva

Bio je to najteži napad u Americi od terorističkih udara na Njujork i Vašington 2001. Godine. Čitav grad je ostao traumatizovan, cijela zemlja bila je u šoku. Stravične slike Bostonskog maratona urezane su u kolektivno sjećanje Amerikanaca. Tri osobe su stradale, mnogi od 264 povrijeđenih ostali su bez nogu i ruku. Da li je stoga smrt za napadača bila jedina moguća kazna?

Smatram da definitivno nije!

Ali, izgleda da razmjeri zločina i javni pritisak nisu ostavili izbora državnom tužilaštvu niti prostora odbrani da postignu dogovor kojim bi se izbjegla najteža kazna. Na kraju je pobijedilo tužilaštvo, a gorko je poražena braniteljka Džudit Klark koja je uzalud ukazivala na mladost i povodljivost kao olakšavajuće okolnosti za Džohara Carnajeva.

Optužba je ubijedila dvanaest porotnika da je Carnajev hladnokrvni ubica koji je planirao i izvršio jedan podli i brutalni zločin. Poroti su prikazivani snimci sa najstrašnijim detaljima. Tužioci su iznova ponavljali da se radi o politički motivisanom aktu terorizma.

Nijedan od dvanaest porotnika nakon toga nije bio u dilemi.

No kada se proces i presuda osmotre hladne glave, na površinu izbija sumnja. Možemo se dobro sjetiti kakve je teškoće imao sud da pronađe porotnike. Jer skoro svaki stanovnik Bostona lično je pogođen napadom, bilo direktno ili preko prijatelja i porodice. Teško je povjerovati da su odabrani porotnici mogli biti neutralni. Uz to, za porotnike su odabrani samo oni koji generalno ne vide problem u smrtnoj kazni. Zakon nalaže da porotnici moraju ispuniti taj kriterijum, što baca sjenku na čitav američki pravni sistem.

Urođena mana sudskog procesa

Od početka je bila greška što je proces održan u Bostonu. Kada je cijeli grad potresen jednim napadom takve težine, teško je imati pravedno suđenje bez uticaja. Kad su 1995. godine počinioci krvavog napada iz Oklahome izvedeni pred sud, proces je preseljen na sud u Denveru.

Nova ministarka pravde Loreta Linč požurila je da pohvali presudu kao sasvim odgovarajuću za jedan stravičan zločin. Ali ni to neće ukloniti gorak ukus koji proces i odluka porotnika ostavljaju.

Da ne bude zabune: Carnajevljevo nedjelo je odvratno i mora biti na odgovarajući način kažnjeno. Ali pitanje ostaje sada da li su sudije i porotnici odista bili slobodni u donošenju svoje odluke te da li je tako i smrtna kazna donesena uvjerljivo. Ja ostajem pri mojoj sumnji.

Upravo će na tu kartu igrati odbrana tokom žalbenog postupka. Ministarka Linč je izrazila nadu da će presuda zatvoriti bolno poglavlje žrtava i njihovih porodica. Pusta želja. Jer žalbeni postupak razvlačiće se godinama. A za to vrijeme će slike bostonskog napada i dalje mučiti žrtve i njihove porodice. I Džohar Carnajev će takođe biti i dalje dio te priče.