Herbert Kikl: provokator s desne strane

Prema preliminarnim rezultatima izbora u Austriji održanim u nedjelju Slobdarska stranka Austrije (FPÖ) osvojila je 28,8 odsto glasova, konzervativna Austrijska narodna partija (ÖVP) 26,3 odsto, a socijaldemokrate (SPÖ) 21,1 odsto. Slijede Nova Austrija i Liberlani forum (NEOS) sa 9,2 odsto i Zeleni 8,3 odsto.

Najveći dobitak glasova u odnosu na posljednje izbore 2019. ima FPÖ (12,6 odsto) dok su najveći gubtnici stranke na vlasti ÖVP (-11,2), a i Zeleni su izgubili 5,6 odsto glasova. Ta koalicija ne može više u ovom obliku da ostane na vlasti.

Najveća pobjeda desničara do sada

Pobjedа na izborima za Nacionalni savjet do sada je najveći uspjeh FPÖ-a. S tim je došla i prilika da Kikl postane savezni kancelar. Odnosno „narodni kancelar", kako su to desničari reklamirali tokom izborne kampanje - uprkos optužbama da se taj termin povezuje između ostalog i s nacistima.

Za razliku od nekadašnjih velikana Slobdoarske stranke Austrije (FPÖ) kao što su Jerg Hajder i Hajnc-Kristijan Štrahe, Herberta Kikla je teško zamisliti u veseloj, razuzdanoj atmosferi neke zabave. Pedesetpetogodišnji šef desničarske FPÖ ne djeluje kao šarmantni zavodnik masa. Njegov šarm i harizma su skromni, a uz to važi za samotnjaka. Odrastao je u radničkoj porodici u Koruškoj, studirao istoriju i filozofiju, ali nije diplomirao. Trči na duge staze i planinari.

Ipak, iz perspektive FPÖ-a, Kikl je posljednjih godina dobro radio, jer je nakon afere „Ibica” oko bivšeg šefa Štrahea 2019. stranka je bila teško pogođena.

Provokacija kao stil

Kikl je na čelu desničara od 2021. Upotrebom izraza „narodni kancelar" FPÖ je ostala vjerna sebi pod njegovim vodstvom: U svojim govorima, partijski lider se pokazuje agresivnim i provokativnim, često sa upečatljivim parolama.

Već tokom vremena kao pisac govora i menadžer kampanje, razvijao je slogane poput „Domovina umjesto islama" ili „Više hrabrosti za našu bečku krv - previše stranog nikome ne prija" (to se na njemačkom rimuje).

Kada mali Kikl predstavio FPÖ, prema riječima njegovih biografa Gernota Bauera i Roberta Trajšlera, rekao je: „Ja doduše ništa ne znam, ali mogu sve da naučim". U Slobodarskoj akademiji, političkom centru za podmladak desničara, isprva je bio neka vrsta pomoćnika, koji je lijepio postere.

Pisac govora za Hajdera i desna ruka Štrahea

Međutim, njegov talenat je primijećen, napravio je karijeru. Postao je pisac govora Hajdera, koga je obožavao, i s kojim je osamdesetih godina počeo uspon FPÖ-a. Postao je desna ruka Štrahea, čiji je uspon od 2005. pratio kao generalni sekretar FPÖ-a tokom dvanaest godina.

Davno prije nego što je tadašnji američki predsjednik Donald Tramp kao slogan koristio „Amerika na prvom mjestu", FPÖ se uz pomoć Kikla pozicionirala kao „socijalna narodna stranka" koja želi prvo da brine o interesima Austrijanaca.

Od ministra unutrašnjih poslova do opozicionara

U vladi sa konzervitavnom ÖVP-FPÖ, formiranoj 2017. pod kancelarom Sebastijanom Kurcom, Kikl je postao ministar unutrašnjih poslova.

Tada je izazvao zgražavanje, između ostalog, zahtjevom za noćni policijski čas za tražioce azila. Takođe je zastupao stav da „zakon mora da slijedi politiku, a ne politika zakon". Pored toga, racija koju je inicirao u Saveznom zavodu za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma (BVT) potkopala je reputaciju obaveštajne službe.

Nakon raskida koalicije poslije „afere Ibica" i pada FPÖ-a na izborima 2019. Kikl je iz opozicije ubrzo ponovo uspješno delovao.

Na zadovoljstvo pristalica FPÖ-a on godinama napada migrante, političke elite i - kako ih naziva - „sistemske medije". Ključni element za ponovni uspon desničara bila je korona-kriza. Tokom pandemije, FPÖ je postala glasnogovornik protivnika lokdauna i obavezne vakcinacije. Desničari nisu poštedili ni Svjetsku zdravstvenu organizaciju, optužujući je za „zdravstvenu diktaturu".

ÖVP vidi Kikla kao „bezbjednosni rizik"

Kiklovo ponašanje, kao i njegovi stavovi koji se smatraju proruskim, čine ga neprivlačnim čak i za ÖVP. Konzervativci ga nazivaju „bezbjednosnim rizikom" i odbijaju saradnju s njim - ali ne i s ostatkom FPÖ-a.

Kikl se „sam radikalizovao", zaključio je aktuelni kancelar Karl Nehamer, isključujući mogućnost saradnje s liderom FPÖ-a prije izbora.

Pored toga, prije nego što uopšte dođe do pregovora o mogućoj koaliciji, Kikl bi morao da dobije mandat za formiranje vlade od saveznog predsjednika Aleksandra Van der Belena. Tradicionalno, ovaj mandat dobija pobjednik izbora, ali to nije zapisano u ustavu. Predsjednik je već izrazio rezerve.
Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu