Zemlje bivše SFRJ ne mogu jedna bez druge
4. novembar 2019.
Dok smo svedoci mnogih i stalnih političkih tenzija između zemalja bivše Jugoslavije, ekonomija pokazuje upravo suprotno - povezivanje je nužno.
"Dugo godina smo bili jedno tržište, nemamo jezičkih barijera, imamo iste navike u potrošnji, vrlo sličan mentalitet... Logično je da smo usmereni jedni na druge i da gradimo čvrste poslovne veze. Proizvode iz regije i kvalitet koji stoji iza tih proizvoda poznajemo generacijama. Privrednici se manje-više poznaju međusobno”, kaže za DW Mirko Grbešić, jedan od najuspešnijih privrednika ne samo u BiH već i u zemljama u okruženju. On je biznis počeo da razvija iz Širokog Brijega da bi ulaganjima i prepoznavanjem pogodnosti tržišta zemalja regije, postao to što je danas - ekskluzivni predstavnik, a potom i vlasnik vodećih kompanija. To su Mepas d.o.o. i stari hrvatski brendovi poput Saponije i Kandita iz Osijeka, Koestlina iz Bjelovara...
Međutim, napominje Grbešić, "nama fizički takođe bliskim tržištima, izvan prostora bivše države, nije tako i mora se krenuti od nule”. "Zato mislim da su čvrste poslovne veze zemalja u bližem okruženju i orijentisanost jednih na druge - jedini logični poslovni pravac", komentariše ovaj hercegovački biznismen za DW.
On je uveren da je zbližavanje tržišta u interesu privrednika i da bi na tome trebalo da rade i države.
"Trebalo bi da traže logičan put za bolju međusobnu saradnju i to ne na način da se veštački stvaraju ovakve ili onakve emocije ili nužno politički zbližavaju, nego da se stvori dugoročna zdrava pretpostavka za poslovni odnos između država koji će osigurati rast i napredak od kojeg će svi profitirati", smatra Grbešić.
Nemačka i Austrija najbolji partneri
Kada pominjemo saradnju sa drugim zemljama van granica bivše Jugoslavije zanimljivi su podaci o ulaganjima Cenranle banke BiH. Naime, najveći investitori u BiH su Austrija s uloženih 1,33 milijarde evra, potom Hrvatska sa 1,17 milijardi evra, a treća je Srbija koja ulaže nešto više od jedne milijarde evra.
I na polju spoljnotrgovinske razmjene najbolja saradnja je sa susjedima, ali i sa tradicionalnim partnerom – Nemačkom.
Bilans Spoljnotrgovinske komore BiH pokazuje da je 2018. godine za BiH Nemačka bila na prvom mestu. Iz ove zemlje uvezena je roba u vrednosti od više od 1,75 milijardi KM, potom sledi Hrvatska sa više od 1,5 milijardi KM, Italija s 1,36 milijardi KM, Srbija s više od 1,3 milijarde i Slovenija sa uvezenih više od milijardu KM robe.
Susedi i Nemačka prednjače i po uvozu iz BiH: Prošle godine Hrvatska je iz BiH uvezla robu u vrednosti više od 3,1 milijarde KM, Srbija 2,6, Nemačka 1,8, a Slovenija 1,7 milijardi KM robe.
Zanimljivi su podaci o izvozu u Tursku (753 miliona KM) i Rusku Federaciju (750 miliona KM) što ih stavlja 'tek' na 7. i 8. mesto.
Ova statistika, ako se izuzmu države bivše Jugoslavije, pokazuje da je Nemačka najznačajniji partner BiH.
"Nemačka glavni hub za jugosferu'
Profesor ekonomije Vjekoslav Domljan, rektor Univerziteta Sarajevo "School of Science and Technology" kaže da su zemlje bivše Jugoslavije okrenute jedna drugoj zbog geografske blizine, zajedničke prošlosti, praktično iste valute...
"Imaju evro ili su im valute vezane za evro, pa skoro da imaju monetarnu uniju i sličan, južnoslovenski jezik. Takve zemlje, po svakom od ovih osnova, trguju za 42-188% više nego zemlje bez tih sličnosti. Zemlje srednjeg južnoslovenskog jezika tj. Hrvatska, Srbija, BiH i Crna Gora, trgovinski su znatno naslonjene jedna na drugu, pre svega Crna Gora pa potom BiH", kaže prof. Domljan za DW.
No, i na Balkanu vreme čini svoje te se, kaže on, sve više oslanja i na novo susedstvo.
"Primećuje se jačanje utjecaja Italije, Austrije, Grčke i Bugarske. Nemačka je glavni 'hub' za jugosferu, jača uticaj Kine, posebno u slučaju Srbije i Crne Gore. Što se tiče stranih investicija u BiH, najviše ih dolazi iz Austrije te iz Hrvatske, Srbije i Slovenije. Najviše doznaka u BiH dolazi iz Hrvatske (28%), Srbije (15,8%) i Nemačke (10.5%). To je razumljivo jer od ukupne bosanskohercegovačke dijaspore na Hrvatsku ide 23.8%, Srbiju 20.1% te Nemačku 12.1%", analizira prof. Domljan.
Razočaranje "bratskim zemljama" i ubijanje demokratije
Ali, tu je i jedno veliko iznenađenje: "Na primer, više BiH izvozi u Crnu Goru nego u „bratsku” Tursku, a i više investicija joj dolazi na primer iz Švajcarske nego iz „bratske“ Turske. Od šupljih priča etnonacionalnih lidera, 'najšuplja' je ona o bratskoj Turskoj", smatra Domljan.
Međutim, on smatra i da je privredna budućnost i razvoj ekonomije među zemljama regije neizvesna i u tom smislu kritikuje domaće, ali i pojedine strane lidere.
U ovom kontekstu on ocenjuje da je ekonomsku integraciju započetu trgovinskom integracijom u okviru CEFTA, trebalo nastaviti finansijskom integracijom, na primer, formiranjem regionalne razvojne banke znanja i podseća da je BiH još 2008. pokrenula inicijativu za formiranje subregionalne razvojne banke po modelu Nordic Iinvestment Bank ili Carribian Development Bank. "No, sebičnost i dvoličnost izvesnih, ali vrlo uticajnih EU-krugova koje vidimo na nedavnom primeru Albanije i Severne Makedonije kroz opsednutost sa EIB i EBRD, tj. držanjem novčanika u džepu i sprečavanjem drugih da makar imaju mali novčanik, blokirala je vrlo korisnu ideju".
Zemlje regiona u zajedničkom nastupu na trećim tržištima
I za ekonomskog analitičara Sašu Đogovića sa Instituta za tržišna istraživanja (IZIT) iz Beograda jačanje privredne saradnje među zemljama u susedstvu takođe je veoma važno. No, on ide i korak dalje i smatra da bi one trebalo da zajednički ekonomski nastupaju na trećim tržištima.
"Posebno u oblasti građevinarstva, energetike ali i vojne industrije, u definisanju jedinstvenih turističkih proizvoda, a vrlo je važno raditi na sistemu rehabilitacije saobraćajne infrastrukture i izgradnji savremenih puteva i železnica kako bi se osigurao brži i jeftiniji transport robe i dolazak turista", kaže ovaj ekonomski analitičar za DW.
On navodi niz mogućnosti i primera unapređenja ekonomske saradnje, a posebno ističe otvaranje zajedničkih logističkih centara i robnih kuća u kojima bi se predstavljali proizvodi zemalja regije, što bi snižavalo troškove i povećavalo bolju dostupnost robe na treća, udaljenija tržišta.
"Koliko je važno unapređivati saradnju zemalja regije, pokazuju i najnoviji statistički podaci, prema kojima u Srbiju raste uvoz i iz BiH i iz Hrvatske i samo tako se može računati i na dalju dinamiku ukupnih privrednih aktivnosti i podizanje nivoa životnog standarda stanovništva", naglašava Đogović.
Nametnuti okovi korumpiranih elita
Ipak, za ekonomski napredak u interesu građana i jasniju perspektivu, kako kaže, važno je da se ostave po strani nesuglasice koje postoje u političkim elitama, i da se pristupi prevazilaženju prošlosti sa fokusom na zajedničkim projektima i jačanju saradnje.
"Sve dok se društva ne oslobode okova i ograničenja nametnutih od politički korumpiranih elita koji na njima parazitiraju zadovoljavajući partikularne interese, dok opštii interesi ostaju marginalizovani, ostaće taoci svojih vrhuški i brendiraće se kao međusobno posvađane kolonije. Ekonomska saradnja u pravcu carinske unije i čvršća kulturna, sportska i naučna saradnja preduslovi su za fokusiranje cele regije na budućnost i hvatanje koraka sa svetom. Zbog svog multinacionalnog karaktera i složenosti, BiH treba da prednjači u promovisanju ovakvih ideja", zaključuje Đogović.
No, sve to se može premostiti, kao što pokazuje biznismen s početka ove priče.
"Uvek se može bolje sarađivati. Razvoj privrede i napredak žitelja svih zemalja regije najbolje zaceljuje rane iz prošlosti", zaključuje Mirko Grbešić.