Više straha nego nade u Ukrajini
17. februar 2015.Za ljude na istoku Ukrajine – tračak nade: po dogovoru u beloruskom gradu Minsku, primirje je na snazi. Na većem delu stotinama kilometara dugog fronta, dogovor se poštuje. U Donjecku porodice sa decom šetaju ulicama. Čak je i vreme bilo lepo.
Sasvim drugačije je samo nekoliko kilometara dalje, u Debaljcevu. To mesto na železničkoj liniji između Donjecka i Luganska predstavlja test za sporazum iz Minska. Na strateški važnom čvorištu u poslednjih nekoliko nedelja vođene su najteže borbe do sada. Separatisti i Moskva tvrde da je tamo u obruču i do 8.000 ukrajinskih vojnika. Kijev to poriče.
Ipak, sigurno je jedno: nijedna strana u sukobu oko Debaljceva, trenutno ne pomišlja na povlačenje. Ukrajinska vojska želi da zadrži to mesto, separatisti žele da ga osvoje. Njihovi lideri čak tvrde da primirje za Debaljcevo i ne važi. Čini se, dakle, da bi pitanje rata i mira u istočnoj Ukrajini moglo da se odluči u tom malom gradu.
Teško naoružanje mora da nestane
Primirje ostaje krhko ako se što pre ne budu realizovale važne tačke sporazuma iz Minska: kompletno teško naoružanje mora da se povuče sa fronta – i iz u Debaljceva. Taj proces mora da počne 48 sati posle početka primirja, dakle već od utorka (17.2). Posmatrači iz Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) koja nadgleda sprovođenje sporazuma, moraju da imaju neograničen pristup svim borbenim zonama. To još uvek nije slučaj, posebno ne u Debaljcevu.
Strah i nada u Donbasu. Sve strane znaju da prekid vatre može biti stabilan samo ako se zaista povuku svi tenkovi, haubice i raketni bacači. Međutim, iskustvo pokazuje da separatisti prekid vatre koriste samo kako bi sa ruskom vojnom tehnikom još više napredovali.
U Debaljcevu nema primirja
Pitanje oružja separatista jedna je od najslabijih tačaka u sporazumu iz Minska. Put preko ruske granice i dalje je otvoren za vojnu opremu separatista. Kijev nema pravo da je kontroliše do kraja godine. I tako postoji bojazan da će u regionu biti još više oružja, kojim će se tražiti rešenje na ratištima kao što je Debaljcevo.
U Minsku se mnogo govorilo o tome. U Debaljcevu signali i dalje ukazuju na rat. O prekidu vatre, tamo, u svakom slučaju nema ni govora.