Vežbanje ne umanjuje nezadovoljsto i depresiju
13. avgust 2008.Marlin H. M. De Mor, sa Univerziteta u Amsterdamu, zajedno sa svojim kolegama proučavala je 5952 blizanca preuzetih iz Holandskog registra blizanaca, zajedno sa još 1375 braće i sestara, kao i 1249 roditelja. Učesnici studije, godina od 18 do 50, popunili su upitnik o vežbama u slobodno vreme, i tako upotpunili četiri skale na kojima se mere simptomi nezadovoljstva i depresije.
Manje depresivan blizanac koji vežba
"Kod genetički identičnih blizanaca, blizanac koji vežba više, nema manje simptoma nezadovoljstva i depresije od drugog blizanca koji manje vežba“, navode istraživači.
Međutim, to nije pokazalo iste rezultate kod dvojajčanih blizanaca ili kod braće i sestara uopšte koji imaju sličan, ali ne i isti, genetički materijal. Uz to, dugoročne analize pokazuju da osobe koje vežbaju više nisu umanjile simptome nezadovoljstva i depresivnosti.
Rezultati ne važe za sve
"Ne zna se tačno koji geni bi mogli uticati na ponašanje, kao i na rizik od nezadovoljstva i depresije“, naveo je autor. Ali se pretpostavlja da su to geni koji utiču na nastanak dopamina, norefinefrina ili serotonina.
Ti rezultati ne moraju značiti da vežbanje nikako ne utiče na simptome nezadovoljstva i depresije. "Antidepresivni efekti vežbi mogu se pojaviti samo ukoliko je vežbanje deo terapeutskog programa“, ističu sa ovog Univerziteta.