1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Trgovački duh među poslanicima

21. decembar 2018.

Učestali problemi sa zakonodavnim formama u parlamentarnoj praksi ispostavljaju se u suštini kao simptom hronične stagnacije demokratskog sadržaja. Da li je to predstavnička demokratija u krizi?

https://p.dw.com/p/3ATGN
Foto: picture-alliance/Pixsell/S. Strukic

Nedavna krizna situacija u hrvatskom saboru, kada je ujedinjena opozicija prekinula sednicu zbog (ne)izglasavanja promenjenog Zakona o poljoprivredi, otvorila je čitav niz pitanja.

Medijska prezentacija tog događaja kretala se doduše uglavnom oko navodne bizarnosti i karikaturalnosti samog događaja. Opozicionari su, naime, svojim telima blokirali saborsku govornicu i prinudili predsednika da prekine sednicu. Nisu bili spremni da se slože s pokušajem vladajuće koalicije s HDZ-om na čelu, da im nametne raspravu o novom zakonu koja uopšte nije bila najavljena za taj dan.

Formalne dubioze

To je u suštini samo podsetilo na činjenicu da se oko zakonodavnih postupaka u Hrvatskoj poslednjih meseci i godina dešava sve više formalnih dubioza. Pojedinačno možda nije reč o kardinalnim propustima, ali njihova učestalost ukazuje na generalno problematičan odnos prema legislativi.

Rasprave i donošenja zakona tretiraju se u velikoj meri neobavezno, često sa malim brojem prisutnih poslanika. Upada u oči da mnogi od njih nisu upućeni u materiju o kojoj se raspravlja, a bilo je i prigovora da kasno dobijaju zakonske predloge. Nadalje, već je uobičajeno da se ona osetljivija akta tempiraju za dane uoči godišnjih odmora, onda kada je opšta pažnja poprilično raspršena.

Legitimitet različitih oblika političke borbe

Sve to preti da dodatno izneveri dubinski već potkopane demokratske principe poslaničkog zalaganja za javni interes. Nas je dodatno zainteresovalo pitanje – kada je reč o saborskim nevoljama s formom – zar nije u stvari reč o hroničnom problemu sa sadržajem? Obratili smo se zato dvojici kvalifikovanih sagovornika da prokomentarišu takvu bojazan, kao i generalno stanje predstavničke demokratije u Hrvatskom saboru.

„Ne slažem se s većinom analitičara koji su ponašanje opozicije u tom slučaju od pre nekoliko dana opisivali kao sumrak demokratije i cirkus. Smatram da se radi o legitimnom načinu politike borbe“, kaže za DW politikolog Berto Šalaj s Fakulteta političkih nauka u Zagrebu. „Treba razlikovati politički bonton od kulture demokratije, koja podrazumeva razne oblike delovanja. Širom sveta imamo priliku da vidimo doslovno svašta, ponekad i fizičko nasilje u parlamentu, koje pak nipošto nije dobro ni poželjno. Ali, da se zadržimo na hrvatskom primeru, kudikamo veći problem od bilo kojih do sada viđenih saborskih ekscesa te vrste, jeste standardni odnos naših poslanika i stranaka prema njihovu sopstvenom poslu, onom u skladu s javnim poslanjem.“

Šalaj podseća da su aktuelni vladajući parlamentarci proletos značajno izmenili Poslovnik Hrvatskog sabora. To je učinjeno nakon višenedeljne prepirke s predstavnicima opozicije koji su se izborili za poneki ustupak, mada se nakon izmena ne može reći da sabor funkcioniše bolje. „Glavni cilj bilo je obezbediti potrebnu većinu u graničnim slučajevima, a ostalo nije suštinski pomoglo da se odmakne od loše prakse. I dalje uočavamo višak aljkavosti, ili puko nepoznavanje sadržaja, baš kao da on sam i nije presudan.“

Vlade dominiraju nad parlamentima

Zagrebački politikolog ukazuje da to nikako nije samo hrvatski problem, podsećajući na zakonodavne vlasti u čitavoj Evropi, pa i šire: „Egzekutiva dominira nad legislativom, odnosno vlade nad parlamentima. To je problem savremene liberalne demokratije gde polanici sve više služe tome da samo potvrde volju izvršne vlasti. A na potonju, više nego široki slojevi, utiču razni neznani centri moći. Prisetimo se samo npr. Agrokora i njegove dugogodišnje pozicije u hrvatskoj politici. Mi jesmo mlada demokratija, ali ekspresno smo uspeli da potpadnemo pod tu vrstu loših trendova, praktično onda kada smo se i upustili u taj politički model.“

„Na nivou Evropske unije sve to izgleda veoma loše, čim se pojave važne teme. S druge strane, slučajevi poput rasprave u britanskom parlamentu s premijerkom Terezom Mej pokazuju da se može i drugačije. Od nje se tako zahteva da objavi sve protokole svojih sastanaka s Briselom, iako za to najpre nije htela ni da čuje. Evropski parlament je posebna priča, koliko god da nas ponovo uoči izbora uveravaju da je strašno važan. A on je u odnosu na Evropsku komisiju, kao vladu EU, zaista obična dobrano ispražnjena forma“, mišljenja je Berto Šalaj.

Kritički je nastrojen i Josip Kregar, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i nekadašnji nezavisni poslanik u Saboru koji je bio priklonjen socijaldemokatama (SDP). „Pre svega, moram da kažem da opozicija danas u Saboru jedva i da postoji. Razdrobljena je i razjedinjena, bez vođstva i cilja. Tome bi trebalo dodati i bahatu ideju vladajućih da sprovedu sve što im se hoće, bez obzira na opštu dobrobit. Moramo znati da bi saborske rasprave trebalo da služe kao zamena za prepirke na trgovima i ulicama, dakle kao efikasniji vid delovanja kolektivne svesti i savesti. A pretvorile su se u afirmisanje individualnih specifičnosti i privatne koristi, bez pokušaja argumentacije.“

Da na vlasti bude neko s imenom – Niko

Naš sagovornik s parlamentarnim iskustvom opisuje današnju, pa delom i nekadašnju svakodnevicu Hrvatskog sabora, kao nizanje scena s prividnim oštrim i sadržajnim diskusijama: „Zatim te rasprave – možda ste uočili – često završe tako kao da su neki njihovi učesnici već zaboravili oko čega su se natezali. U nastavku smo svedoci nečega što liči na pokušaj da se unese nered, i da određeni pojedinci – a to je u svakom slučaju većina prisutnih – podignu cenu svog glasa. Pa, nije slučajno što ih sve više odlikuje trgovački duh.“

I Kregar se spontano osvrnuo na poslednja dešavanja u parlamentu Velike Britanije, pri čemu tamo uočava višu demokratsku zrelost u odbrani narodnih interesa. „Za sada je to u našem Saboru nemoguće očekivati. Mnogi su sasvim smetnuli s uma poverenje koje su dobili na izborima, više se ne trude ni da stvore iluziju o zalaganju za interes svih nas. Pokazatelj toga je i istraživanje javnog mnjenja u kojem ljudi priželjkuju da na vlasti bude neko s imenom – Niko. To bi trebalo da bude dovoljan razlog da se parlament raspusti“, kaže Kregar i zaključuje: „Sasvim je drugo pitanje ko bi onda uopšte mogao i znao da ga kako treba preuzme“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android