Svi bi da se tuže do Strazbura
18. februar 2010.Predsednik suda Francuz Žan Pol Kosta za konferenciju u Interlakenu pripremio je više predloga kako rasteretiti Evropski sud za ljudska prava. Već njegov prethodnik Švajcarac Lucius Vildhaber pokušavao je da smanji obim posla sedamnaestoro strazburškkih sudija:
„Stalno smo pokušavali da pojednostavimo proceduru i da budemo brži. Na primer, predvideli smo da se na žalbe, koje smatramo neosnovanim, šalje formalni odgovor bez obrazloženja.“
Tokom poslednje godine njegovog predsedništva, u sud u Strazburu stiglo je pedesetak hiljada žalbi i Vildhaber kaže:
„Devedeset procenata proglasili smo za neosnovane, jer se u njima poziva na prava koja uopšte nisu predviđena Evropskom konvencijom ili se odnose na sadržaje koje bi dotična država tek trebalo da ratifikuje.“
Najviše tužbi iz istočne Evrope
Uprkos svim tim naporima u Strazburu je sto hiljada nerešenih slučajeva, mnogi su u sudu duže od dve godine. Predsednik Žan Pol Kosta sada predlaže kako da se pojednostavi odlučivanje, a poslednja prepreka uklonjena je saglasnošću koju je dala Rusija kao poslednja među 47 članica Saveta Evrope.
Dve trećine od tih sto hiljada žalbi je iz 21-ne istočnoevropske zemlje koje su Savetu Evrope pristupile nakon kraja hladnog rata, trideset hiljada ih je iz Rusije. O tome Vildhaber kaže:
„U tim zemljama malo je poverenje u sudstvo i tako se građani obraćaju Strazburu. Neki slučajevi se pozitivno rešavaju i onda se strazburškom sudu obraća još više ljudi.“
Problemi sa sudstvom postoje uglavnom u istočnoevropskim država, ali ne samo tamo. Na primer, sudski postupci najduže traju u Italiji, a i Nemačka i druge članice Evropske unije često nepotpuno i sa oklevanjem sprovode odluke suda u Strazburu.
Autori: A. Cumah / N. Briski
Odgovorni urednik: I. Đerković