Srđana nema, ali postojimo mi živi
17. oktobar 2008.Ove godine, 27. januara, navršilo se 15 godina od Srđanove smrti. Njega su u centru Trebinja, u neposrednoj blizini policijske stanice, ubila četvorica pripadnika Vojske Republike Srpske, jer je pokušao da odbrani prijatelja Alena Glavovića. Napadači su tada nasrnuli na Aleksića i do smrti ga pretukli kundacima. Alen Glavović danas živi u Švedskoj i svake godine obilazi grob Srđana Aleksića.
„Drago mi je što je to Novi Sad, jer oduvek sam smatrao da je to jedan grad sastavljen od ljudi sa svih strana a tako lepo uklopljen u jedan normalan i fini ljudski život. To je grad ravnice, ali se sa Petrovaradina vidi daleko. A mislim da su takvi i ljudi. Oni ljudi koji su se tu potrudili - to su ljudi široke duše, dobri ljudi, ljudi koji vole čoveka. Jer Srđana nema, postojimo mi živi. I odajući priznanje određenom delu, mi u stvari određujemo sebe i svoj život”, kaže za Dojče vele Srđanov otac Rade.
Čovek nije sam na svetu
Inicijativu je podnela koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina, koja je u obrazloženju navela da će Novi Sad time pokazati istinsku želju za normalizacijom odnosa u regionu i potvrditi karakter grada kojeg odlikuju tolerancija, multietničnost, multikulturalnost i višekonfesionalnost.
“I da im poželim da žrtva Srđanova bude korisna generacijama Novog Sada, kao putokaz da čovek nije sam u svetu, već da ima čoveka na koga se može osloniti”, kaže Rade Aleksić.
Iako je od obećanja gradskih vlasti u Trebinju da će Srđanu Aleksiću podići spomenik u centru ovog grada prošlo gotovo dve godine, do sada ništa nije učinjeno da se takav spomenik zaista i postavi.