1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sovjetske mušice u glavama nemačkih građana

Aleksander Varkentin26. januar 2016.

Oko četiri miliona ljudi u Nemačkoj govori ruski kao maternji jezik, to su ljudi nemačkog, ruskog i jevrejskog porekla. Iako zadovoljni životom u Nemačkoj, u glavi nose ruske bubice, smatra Aleksandar Varkentin.

https://p.dw.com/p/1Hk12
Galerie - Russisches Fernsehen
Foto: picture-alliance/dpa

Prethodnog vikenda je oko 700 ljudi demonstriralo pred sedištem nemačke kancelarke protiv „kriminalnih izbeglica“. Veliki broj njih je govorio ruski. Protesti su se nastavile u drugim nemačkim gradovima. U pokrajini Baden-Virtenberg bilo je 3.000 demonstranata. Učesnici demonstracija navode na plakatima da žele „da zaštite naše žene i devojke“, „nemačke i hrišćanske osobine“ ili „nemačku kulturu“.

Sve je počelo kada su ruski mediji emitovali stravičan izveštaj o tome da su jednu trinaestogodišnju devojčicu ruskog porekla u Berlinu navodno silovale izbeglice, emitujući video sa navodnim silovateljem. To nije bilo baš pametno, jer je video bio star šest godina.

U međuvremenu je jasno da nije bilo ni otmice devojčice ni silovanja. Čak nije bilo ni polnog odnosa. I advokat žrtve govori tek o slučaju pedofilije. Intimni kontakti sa maloletnim osobama, ma koliko oni bili „dobrovoljni“, spadaju u najteža krivična dela. Berlinski istražni organi su potvrdili da su već pronašli počinioca. Sud će imati zadnju reč. Toliko o predistoriji demonstracija.

Sovjetski čovek živi u Nemačkoj

U vreme Sovjetskog saveza vladajući komunisti proglasili su cilj stvaranja novog sovjetskog čoveka. Sovjetskog saveza više nema, komunisti u Rusiji jesu samo korumpirani anahronizam. Ali sovjetski čovek je preživeo. I ovde, u Nemačkoj.

Alexander Warkentin Kommentarbild PROVISORISCH
Foto: DW/M. Müller

Jedna od tih osoba sedi na kasi u samopozluzi u Bonu i kako-tako govori nemački. Ruski joj je naravno draži. „Nećete verovati šta sam doživela. Toliko sam srećna i oduševljena!“ Bila je na odmoru u Sankt Peterburgu. Ne, nije posetila Ermitaž ili čuveni Marijanski teatar. Posetila je rodnu kuću Vladimira Putina. Zar njoj tamo nije smetao zadah mačije mokraće, koji zabavlja pola Rusije? To pitanje je ravno uvredi veličanstva. Ova žena me više ne pozdravlja.

Njen muž je ostao kod kuće u Bonu. Imaju dva televizora u kući. On je etnički Rus koji voli američke krimi-filmove. Ona je Nemica iz Sibira, koja gleda isključivo ruske programe: „Nemci samo lažu.“

Jedan inteligentan, taktičan i tolerantan poznanik iz Berlina potpuno izgubi svoju svakodnevnu suzdržanost čim se spomene ukrajinski konflikt. On je siguran da ukrajinski „fašisti“ razapinju decu i spaljuju žive žene. „Nepobitne“ dokaze, kaže on, video je na ruskoj televiziji. Nemačku televiziju ne gleda. „Glupi Nemci ne treba da se mešaju, mi Sloveni raščistićemo to među nama“, smatra on. Pri tom zaboravlja da je iz Rusije došao u jevrejskom izbegličkom kontigentu.

„Bubašvabe u glavi“

U sovjetskoj epohi postojala je gomila viceva o televiziji. Kad u radnjama nije bilo mleka, govorilo se: „Kantu sa mlekom stavi na televizor i za tri minute će se preliti“. Sada je prirodno da se to tradicionalno nepoverenje prenosi i na nemačke medije. Ali kako razumeti da ti isti ljudi veruju u sve što tvrdi razularena ruska propaganda? Možda za to postoji ubedljiv razlog?

Najveći broj građana sa ruskog govornog područja morao je pri preseljenju u Nemačku u starom zavičaju ostaviti sve što poseduje. Sa sobom su poneli ono što imaju u glavi, svoje obrazovanje, sociolozi to nazivaju „socijalizacijom“. U jednoj ruskoj poslovici se kaže da su to „bubašvabe u glavi“.

Možda su i dalje stranci u Nemačkoj

Najveći broj njih se u Nemačkoj oseća dobro. Neki su, poput Helene Fišer, postali mega-zvezde nemačkog šlagera i došli do slave i bogatstva. Malo ko bi se vratio u Rusiju ili Kazahstan, osim kao bogati turista. No, neki od tih ljudi nisu se prilagodili. Što duže Nemačka za njih ostaje tuđina to više ulepšavaju sećanje na zemlju svog detinjstva.

Tako su prijemčivi za teorije zavere. Ruska propaganda, a i tvrdnje desničarskih pokreta i stranaka u Nemačkoj kao što su Pegida ili Alternativa za Nemačku padaju tako na plodno tlo. Osim toga, lična promocija igra takođe veliku ulogu. Ljudi promašenih života pokušavaju da osnuju stranku ruskih Nemaca ili da se stave na čelo protesta protiv tobožnjeg silovanja.

Naravno, i drugi pobornici teorije zavere pretpostavljaju da su ovi ljudi plaćeni iz moskovskih propagandnih fondova. Međutim, mnogi to rade iz ubeđenja i iskrenog negodovanja. Ne žele da k znanju prime činjenice. Ali, svako ima pravo da u glavi neguje svoje bubašvabe, pardon, svoje mušice.