1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sledeći test za establišment

28. novembar 2016.

Posle Bregzita i izbora Trampa za predsednika, mnogi smatraju predsedničke izbore u Francuskoj idućim testom za zapadnu demokratiju. Ali pre toga je referendum u Italiji koji bi mogao da dovede do ostavke premijera.

https://p.dw.com/p/2TLZo
Italien Matteo Renzi
Foto: picture-alliance/dpa/T. Barchielli

Posle Bregzita u Velikoj Britaniji i izbora Donalda Trampa za predsednika, mnogi smatraju predsedničke izbore u Francuskoj idućim testom za zapadnu demokratiju: hoće li građani naredne godine na biralištima kazniti politički establišment i odlučiti se za Nacionalni front?

No, pre toga bi za uzbuđenje kod deset najvećih ekonomskih nacija sveta mogla da se pobrine Italija. Naime, tamo se 4. decembra održava referendum o ustavnoj reformi. Premijer Mateo Renci nada se da bi u slučaju pozitivnog ishoda država napokon postala stabilnija. Italija je, naime, u nekih 70 godina promenila 63 vlade!

Sadašnji sistem dva ravnopravna doma parlamenta bi trebalo da se ukine, a moć Senata bi bila ograničena. Poslanici više ne bi mogli tako jednostavno da ruše vladu i trajno blokiraju donošenje zakona. To bi ojačalo poziciju vlade.

Pritisak na Rencija sa svih strana

Italijanski parlament ima 951 poslanika -  i treći je po veličini na svetu. Ravnopravnost dva doma dovodi do toga da se donošenje zakona može otezati u nedogled. "Čak i ako se u nekom zakonu želite da promenite samo zarez, to da mora prihvati i drugi dom parlamenta", objašnjava za DW Franko Pavončelo, politikolog sa univerzitata Džon Kabot u Rimu.

Površno gledano, izbor na referendumu je jednostavan: ako birač zaokruži "da", podržava vladajuću Demokratsku stranku. Ako se odluči za "ne", sprečava vladu u učvršćivanju njene moći. Premijer Renci je najavio ostavku, ako se većina građana odluči protiv reforme. "On je ustavno pitanje pretvorio u političko - to je vrlo nezgodno", kaže Pavončelo.

Prema poslednjim ispitivanjima javnog mnjenja, većina ne želi ustavne promene. No Bregzit i Tramp su pokazali da se anketama ne mora verovati. Činjenica je da je Renci pritisnut s dve strane: protiv njega su i desno krilo pod vođstvom bivšeg premijera Silvija Berluskonija i levičarska stranka Pet zvezdica (M5S).

"Strateški gledano, bilo je pogrešno iskoristiti referendum za izglasavanje poverenja vladi", smatra Luka Vercičeli, politikolog iz Sijene. "Paradoks je da Rencijevi protivnici dolaze i iz njegove stranke."

Nade se polažu u neodlučne

"Desni centar, radikalna levica, male stranke, čak i demokrati - svi su protiv njega", kaže Vercičeli. „A ako svrgnu premijera, te grupe će morati da odluče kako dalje. No one nisu u stanju da se slože se oko bilo čega, osim oko glasanja protiv na referendumu. Ako protivnici pobede, to biti skupo plaćena pobeda. Jer, opozicija već odavno zna da je ustavna reforma neminovna. Referendum je jedinstvena prilika za promene", upozorava Vercičeli.

On je zabrinut zbog jačanja desnih i levih populista u Italiji i smatra da bi to trebalo da uznemiri Evropu isto kao razvoj događaja u Velikoj Britaniji i SAD. Vercičelli se boji da će uslediti nova faza ekonomske nesigurnosti i to u zemlji čiji javni dug sada iznosi 135 posto BDP.

No prema anketama, svaki četvrti Italijan je još uvek neodlučan. Jedan od njih je 31-godišnji Nikolas B. sa severoistoka Italije. "Kada bih sada birao, glasao bih protiv", kaže u razgovoru za DW i dodaje da su Talijani skeptični prema inovacijama i promenama. I on smatra da nešto treba da se promeni, no protivi se ograničenju moći Senata. Takođe je uveren da pojedine ekonomske mere EU poslednjih godina ugrožavaju životni standard u Italiji.

A Renci se sada bori za podršku i skoro svakodnevno upućuje očajničke apele neodlučnima da glasaju sa "Da". Inače, šef njegove kampanje je Džim Mesina, koji je isti posao obavio i za Baraka Obamu 2012. godine.

"Rencijev tabor se nada da će neodlučni birači ipak reći "da" jer žele sprečiti da na vlast dođe neiskusni pokret Pet zvezdica", kaže politikolog Pavončelo. Ali nakon 63 vlade za 70 godina, Italijane još malo više nestabilnosti sigurno neće izbaciti iz takta.