1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Sanjari se vraćaju u realnost

5. februar 2018.

Zovu ih „sanjarima“ jer su zaštićeni zakononom DREAM – ilegalni migranti u SAD koji su pri ulasku bili maloletni. Najviše ih je iz Meksika. Moguće da će od marta tamo morati da se vrate. A šta ih čeka u staroj domovini?

https://p.dw.com/p/2s8VB
Tražene majice Deportados BrendaFoto: Getty Images/AFP/Y. Cortez

Od ilegalne radnice u fabrici u SAD do preduzetnice u Meksiko Sitiju: Na prvi pogled, karijera 42-godišnje Ane Laure Lopez je priča o uspehu. U novom kafiću u neposrednoj blizini aerodroma „Benito Huarez“, ona svake sedmice prima povratnike sa severa. Lopez vodi organizaciju za samopomoć deportovanih Deportados unidos en la lucha (Deportovani ujedinjeni u borbi). I zajedno sa drugim povratnicima vodi štampariju Deportados Brand gde se proizvode tražene majice sa anti-Tramp motivima.

Posle 15 godina u SAD, Ana Laura Lopez je uspela da izgradi novi početak u svojoj staroj domovini. Ali priče poput njene bi mogle postati izuzetak. Jer, Meksiko je već sada sasvim preopterećen reintegracijom povratnika.

Deportovani i odbijeni

Kada 5. marta istekne dosadašnji američki program za zaštitu takozvanih sanjara, odnosno migranata koji su prilikom ulaska u SAD bili maloletni, preti haos. Jer, za stotine hiljada povratnika ne postoje nacionalni programi za reintegraciju u društvo.

 - pročitajte još: Tramp uništava snove „sanjara“

„Meksičkoj Vladi se ne može oprostiti što tako malo čini za povratnike“, kaže Luisi Pedrosa, koja istražuje migracije u GIGA Institutu za latinoameričke studije u Hamburgu. Tema nije nova, na kraju krajeva, još od 2008. ima oko 300.000 deportacija godišnje.

„Jedan od razloga zbog kojeg država tako malo čini za povratnike je siromaštvo“, kaže Pedrosa. „Ne možete Meksikanacima koji žive ispod granice siromaštva, njih je 40 miliona, reći – sada više pomažemo povratnicima, a ne vama.“

Do sada se podrška povratnicima sastojala u tome što su na info-štandovima na aerodromima i autobuskim stanicama mogli da rešavaju osnovna organizaciona pitanja. Pored toga, postoje programi koji pružaju finansijsku pomoć za putovanje u rodno mesto i provijant za hitne slučajeve.

Mexiko Protest gegen Trump
Foto: Getty Images/AFP/R. Schemidt

„To nije reintegracija“, kaže Pedrosa. Jer, sanjari su posebno izloženi diskriminaciji u svojoj novoj, stranoj domovini. „Oni savršeno govore engleski, ali ne tako dobro španski. U Meksiku poznaju malo ljudi i ne osećaju se kao kod kuće.“

Da li se vraćaju i stručnjaci?

Pre godinu dana, meksički Senat je za sanjare doneo takozvanu Inicijativu Monarka. Ime je dobila po jednom leptiru koji je ugrožen u Meksiku i koji svake godine leti od Meksika do Kanade i nazad. Jedan od ciljeva inicijative je da se meksički konzulati u SAD više obraćaju dobro obrazovanim migrantima i da zajedno istražuju mogućnosti na meksičkom tržištu rada.

 - pročitajte još: Kafka na granici

Međutim, na jednoj informativnoj večeri u meksičkom konzulatu u Los Anđelesu se ispostavilo da nema ni najosnovnije podrške: meksički migranti su zahtevali manje birokratije, niže naknade za izdavanje neophodnih papira, pravnu pomoć i olakšavanje povratka i transporta u Meksiko.

„Zaista ima malo pomoći za povratnike“, potvrđuje i Lopez koja je proterana 30. septembra 2016. „Povratnicima je potrebno zdravstveno osiguranje, potreban im je smeštaj i, na primer, pomoć pri osnivanju biznisa“, kaže ona.

Meksiko Siti kao uzor

Ana Laura Lopez je imala sreće zato što joj je pomogla Amalija Garsija Medina, ministarka za zapošljavanje regionalne Vlade Meksiko Sitija i jedna od najpoznatijih levičarskih političara u zemlji. Ona podržava povratnike pružajući im kontakte, programe obuke i malu finansijsku pomoć.

Ana Laura Lopez
Ana Laura LopezFoto: Deportados Unidos en la Lucha

Međutim, samo 500 povratnika učestvuje u tim programu. S obzirom na otprilike 300.000 povratnika godišnje, to je zaista mali broj. Institucija ima 16 kancelarija u metropoli, a prema izveštajima za štampu, ukupni budžet iznosi samo 24 miliona evra.

„Vrlo je teško vratiti se i zateći zemlju koja se, nažalost, nije mnogo promenila“, rekla je Ana Laura Lopez za Blumberg TV u Meksiku. „Odjednom, preko noći nestaju male stvari koje smatrate normalnim: krevet, šolja za kafu, frižider ili jastuk.“

Ali, iznad svega, ona pati zbog odvajanja od svoje dece. „Okrutno je kako su porodice razdvojene“, kaže ona. Jedina uteha je da su povratnici u Meksiku udružili snage i pokušavaju da uzmu sudbinu u svoje ruke. „Borimo se da Meksiko postane zemlja iz koje ljudi više ne moraju da emigriraju“, kaže na kraju Lopez.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android