1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Populizam i više od toga

Kaj-Aleksander Šolc11. mart 2016.

Uoči važnih izbora u tri nemačke savezne pokrajine, stranka Alternativa za Nemačku (AfD) dobro se kotira u ispitivanjima javnog mnjenja. Za što se zapravo ta stranka bori?

https://p.dw.com/p/1IBRT
AfD Demonstration in Freilassing
Foto: DW/D. C. Heinrich

Alternativa za Nemačku važi kao desnopopulistička stranka koja, u cilju dobijanja glasova na izborima, igra na kartu straha od izbeglica u Nemačkoj. Sociolog Andreas Kemper, koji se bavi AfD-om, podseća da ta stranka u početku nije bila takva. Bernd Luke osnovao je AfD iz protesta prema politici spasavanja evra. On je još tada u suštini sledio neoliberalni projekat – „dakle politiku, koja pojačava razlike između siromašnih i bogatih“, objašnjava sociolog Kemper.

To što, uprkos odstupanju od Lukeove ideje ipak još uvek postoji jako neoliberalno krilo u Alternativi, pokazuje i slučaj Elis Vajdel. Ta 36-godišnja ekonomistkinja vodi programsku komisiju stranke. Ona je svoju karijeru započela na Univerzitetu Bajrojt pod vođstvom ekonomiste specijalizovanim za zdravstvo Petera Oberendera, poznatog po svojim radikalnim tržišnim idejama. Vajdel se danas zalaže za ukidanje poreza na imovinu, što je osnovni zahtev neoliberalnih teoretičara. Na kongresu AfD-a u aprilu trebalo bi da bude usvojen i program stranke – a Elis Vajdel pri tom vuče mnoge konce.

Tri krila stranke

Kemper, koji istražuje AfD s gledišta njenog socio-demografskog sastava, osim neoliberalnog, vidi još dva druga partijska krila.

Deutschland Beatrix von Storch
„Veza sa plemstvom“: Beatriks fon ŠtorhFoto: Getty Images/C. Koal

Evangelisti i ultrakatolici u AfD-u čine klerikalno krilo. Oni bi hteli da promene politiku koja se prethodnih godina vodila prema manjinama i ravnopravnosti. Centralna figura pri tome je Beatriks fon Štorh, koja se istovremeno vodi i kao „veza s nemačkim plemstvom“.

Bjern Heke i Andre Pogenburg vode se kao tzv. novi desničari u AfD-u, odnosno oni koji predstavljaju desničarsku misao u konzervativnim krugovima. „Te tri grupe dobro se dopunjavaju i upravo ta sadržajna kolekcija različitih stavova jeste ono što trenutno čini AfD“, smatra Kemper.

„Onaj pravi CDU“?

To da ne postoji samo jedna Alternativa za Nemačku smatraju i drugi posmatrači. Politikolog Hendrik Treger AfD opisuje kao „ideološko-političko-strateško heterogenu stranku protesta sa karakterom grupe unutar koje postoje različiti interesi, ali koju ujedinjuje jedan cilj“. Treger smatra da bi bilo suviše jednostavno kada bi se o AfD-u govorilo samo kao o desnopopulističkoj stranci. Alternativa istovremeno zastupa konzervativne, nacional-konzervativne i ekonomsko liberalne vrednosti. Ali nedostatak profila, odnosno nedovoljna profilisanost strane njoj trenutno uopšte ne nanose štetu jer je u prvom planu – protest.

Verner Pacelt koji proučava političke stranke, smatra da je ocena da je AfD desnopopulistička stranka s jedne strane tačna, a s jedne – nije. AfD je nemačka forma onog desničarskog populizma koji je „u drugim zemljama Evrope sastavni deo scene i koji se podrazumeva u tamošnjim političkim sistemima“. Pacel smatra da je interesovanje za AfD-om toliko veliko zbog toga što je ta partija nešto novo za Nemačku. U prošlosti su, kaže Pacel, stranke Unije (CDU i CSU) bile u mogućnosti da integrišu desničarski populizam.

Deutschland Rosenmontag in Düsseldorf
Ko će u budućnosti voditi glavnu reč u AfD-u?Foto: picture-alliance/dpa/R. Weihrauch

„Socijaldemokratizacija“ Hrišćansko-demokratske unije je pod vođstvom Angele Merkel okončala. Konzervativci i desničari više nisu dobijali dovoljnu pažnju i držani su daleko od mogućnosti za napredovanje unutar stranke. „Oni koju su ostali bez domovine“ same sebe, međutim, uopšte ne vide kao desničarske populiste, već deluju iz ubeđenja da su oni „onaj pravi CDU“. Dalje jačanje Alternative za Nemačku zato će zavisiti od toga u kojoj meri će stranke Unije taj potencijal ponovo moći da integrišu. „Rekonsolidovanje Unije, nakon kraja ere Angele Merkel, mora podrazumevati ponovno pridobijanje desničarskog dela“, smatra Pacelt.

Profiteri sveopšte promene?

Ipak, iza trenutnog uspeha, stoji i „velika duhovno-politička moć delovanja“. Novi desničari suzbiće dosadašnju intelektualnu hegeomoniju tzv. 68-osmaša, koji su levičarsko-zelenu misao etablirali kao normalan stil razmišljanja. Kao onda „u jeku 68-osmaškog pokreta, kada je levica oduzela značaj građanskim strankama, tako se i sada nazire nova promena paradigme. Od toga bi AfD mogla da profitira ukoliko uspe da se odupre radikalnodesničarskom zastranjivanju – dakle ukoliko glupaci ne budu vodili glavnu reč“, smatra Pacelt.