„O Nemačkoj“ u Luvru
3. april 2013.U pariskom muzeju Luvr otvorena je izložba „O Nemačkoj (1800-1939)“. Predstavljeno je oko 200 ostvarenja najznačajnijih nemačkih slikara tog perioda, s ambicijom da otkriju, kako društveno-istorijski, tako i intelektualni i duhovni kontekst u kojem su dela nastala. Izložba je deo obeležavanja 50-godišnjice Jelisejskog ugovora o prijateljstvu Francuske i Nemačke, koji su 1963. godine potpisali Šarl de Gol i Konrad Adenauer.
Kao intonacija te velike izložbe, posetioca, odmah po ulasku, čeka čuveni Tišbajnov portret Getea koji meditira u ambijentu antičkog pejzaža. Slika je nastala znatno pre 1800. godine, ali ukazuje na preovlađujuće uticaje koji će formirati i reprezentovati nemački duh početka 19. stoleća: to su pre svega grčka i rimska antika, kojima se pridružuje i gotska fantastika.
Podsećanje na Getea
Počev od tog čuvenog portreta, 200 izloženih ostvarenja izražavaju, na likovnom planu, teme i ideje koje u intelektualnoj istoriji Evrope reprezentuju nemački duh od tada pa do 1939. godine. Ambicije priređivača (među kojima su dva poznata istoričara umetnosti i jedan filozof) nisu bile samo da naprave antologijski izbor ostvarenja eminentnih slikara te epohe – od Kaspara Davida Fridriha do Maksa Bekmana – nego i da otkriju istorijski, društveni, tehnički i intelektualni milje u kojem su ta ostvarenja nastala i podsete na refleksije i ideje velikih mislilaca tog vremena, na prvom mestu samog Getea.
U prvoj polovini tog perioda, multikonfesionalna, teritorijalno rascepkana Nemačka, nestabilnih granica, različitih i suprotstavljenih političkih i kulturnih težnji, traži duboko jedinstvo koje će povezati sve Nemce – od Bavarske do Baltika. Izložba pokazuje da su stvaraoci iz konglomerata različitih nemačkih kraljevstava učestvovali u kovanju tog jedinstva do samog proglašavanja Bizmarkovog carstva u Versaju 1871. godine.
Ako su romantični period prve polovine 19. veka obeležili svojim ostvarenjima Kaspar David Fridrih i Oto Runge, Bizmarkovo carstvo, proglašeno 1871. u Versaju, reprezentuje Arnold Beklin i slikari koji u vreme industrijske ekspanzije ne sanjaju pred pejzažom u izmaglici. Nemačko jedinstvo ostvareno je politikom, ratom i industrijom. Nemačko carstvo je već tada moderna i moćna država i zato sa slika nestaju mitološka bića, pastiri i idilični pejzaži, a pojavljuju se građani i radnici i realni, neidilični ambijenti.
Uticaj umetnosti na stvaranje nemačkog jedinstva
Izložba predstavlja kako je likovna umetnost u Nemačkoj, od romantizma do ekspresionizma, ne samo pratila nego aktivno i angažovano učestvovala u stvaranju nacionalnog jedinstva i drugačije Nemačke, da bi kasnije izražavala ideološko izopačavanje i naličje tog jedinstva u vremenu uspona nacizma, koje se završio Drugim svetskim ratom.
Možda je i najimpresivniji taj završni deo izložbe u kojem su jedni do drugih postavljeni prikazi strahota rata Ota Diksa, tragično viđenje stradanja Kete Kolvic, ironične, jetke, satirične slike Georga Grosa i proročke slutnje Drugog svetskog rata Maksa Bekmana. Izložba se završava njegovom slikom „Pakao ptica“, koju je naslikao 1938. u izbeglištvu u Holandiji, nakon što su mu nacisti sva ostvarenja svrstali u „degenerisanu umetnost“. Na toj slici užasna ptica, koja asocira na orla – simbol Trećeg Rajha, masakrira telo čoveka, možda i samog slikara koji nemoćan leži. Kao univerzalna antiratna poruka, ta slika se poredi sa Pikasovom „Gernikom“.
Izložba u Luvru svoj naslov duguje knjizi „O Nemačkoj“ francuske spisateljice Madame de Stael (Žermen de Stael), koju je napisala u vreme kad je Napoleon osvajao Nemačku. Više od dva veka kasnije to literarno-istorijsko ostvarenje, koje je Napoleon naredio da se uništi, doživelo je ovom izložbom svoju tihu rehabilitaciju.
Autor: Dževad Sabljaković, Pariz
Odgovorni urednik: Ivan Đerković