Neutoljiva žeđ za ličnim podacima
3. februar 2011.Radi se o ukupno 19 podataka koje Evropska komisija želi da memoriše, podataka o putnicima koji napuštaju Evropsku uniju ili u nju dolaze – vazdušnim putem. Do tih podataka dolaze zapravo avio-kompanije prilikom kupovine karata. To su: ime putnika, adresa, način plaćanja, broj kreditne kartice, učešće u programu popusta na veliki broj letova, posebne želje za vreme leta itd. Američke vlasti već obrađuju takve podatke kada je reč o putnicima koji dolaze u SAD.
Sada i Evropska unija hoće da uvede taj sistem. Podaci bi trebalo da budu pohranjeni u računarima pet godina. Osim toga, predlozi komesarke EU za unutrašnje poslove Cecilije Malstrem predviđaju mogućnost da se određeni podaci zacrne, odnosno učine nečitljivim, posle 30 dana. Time bi navodno bili zadovoljeni visoki standardi u zaštiti podataka. Nakon dve godine, kako ekskluzivno prenosi nemački radio ARD, ministri unutrašnjih poslova zemalja EU trebalo bi da se dogovore o eventualnom uvođenju ove mere i u saobraćaj unutar njene teritorije.
Strah od zloupotrebe podataka
U Evropskom parlamentu je primetna skepsa. Poslanica Socijaldemokrata, Birgit Sipel, traži da Komisija dobro obrazloži kakva je korist od novih mera. Ona smatra da nove mere treba sprovoditi tako da se ne dozvoli mogućnost zloupotrebe podataka.
Komesarka Malstrem je nezadovoljna zbog tih zahteva, jer smatra da je parlamentu već dovoljno izašla ususret pristankom da se do uvođenja novih mera i unutar EU čeka dve godine. No, u Evropskom parlamentu njeni predlozi teško da mogu da dobiju većinu glasova.
„U Evropskoj uniji smo stvorili Šengenski prostor koji podrazumeva slobodu putovanja ljudi na našem evropskom kontinentu. Upravo to je bio veliki korak za Evropu. Zbog toga je za mene nezamislivo da čuvamo podatke o kretanju ljudi – to bi direktno protivrečilo slobodi putovanja“, kaže poslanik Hrišćansko-socijalne unije Manfred Veber.
Komesarka Malstrem bi, osim toga, da pohranjene podatke čuva pet godina, što će svakako dovesti i do sporova sa nemačkim pravosuđem. U Nemačkoj je dozvoljeno čuvanje takvih podataka maksimalno šest meseci. Do glasanja je ostalo nekoliko nedelja.
Autori: Kristof Presl / Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković