Nasilje u porodici više nije tabu tema
24. novembar 2008.U Novom Sadu predstavljena je kampanja „Šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, koju su pokrenule vojvođanske vlasti, institucije i nevladine organizacije.
Potpredsednica Skupštine Vojvodine Maja Sedlarević podsetila je da je Skupština Vojvodine u septembru usvojila Strategiju za borbu protiv nasilja u porodici u periodu od 2009. do 2012. godine i napomenula da se na rešavanju ovog problema mora raditi stalno a ne samo u 16 dana kampanje:
„Ad hok i kratkotrajna rešenja u ovom slučaju ničemu ne služe i mogu da pomognu samo na kratke staze.“
„Ekonomskim osnaživanjem žena, mi stičemo onaj osnovni uslov da žena može da razmišlja samostalno i ekonomski neopterećeno o nekoj svojoj budućnosti“, rekao je vojvođanski sekretar za ravnopravnost polova Miroslav Vasin.
„Devedeset odsto žrtava nasilja, žena, ima decu, i to najčešće dvoje dece, što pokazuje da je mnogo veći broj žrtava porodičnog nasilja u odnosu na registrovan broj i ukazuje na opasnost od tog takozvanog trans-generacijskog prenošenja nasilja, jer se iz takvih porodica regrutuju i žrtve i nasilnici, i oni kasnije u svom odraslom životu pokazuju slične navike“, izjavila je zamenica pokrajinskog ombudsmana Danica Todorov.
„A što ću ti ja jadna pričat...“
Svenka Savić iz organizacije Ženske studije i istraživanja bila je koautorka knjige „A što ću ti ja jadna pričat...“, u kojoj su sabrane ispovesti pedesetak žena iz bivše Jugoslavije. Prema njenim rečima, ta knjiga zapravo je izdata sa željom da se čuje i reč žena, jer su one izostavljene iz zvanične, „muške“ istorije:
„Sasvim malo ili ništa se ne kaže o ženama koje su u tom istom ratu negovale bolesnike, bile u pozadini, čuvale decu...“
Sve u svemu, opšti zaključak je da su žene u Srbiji su po svemu još uvek znatno ugroženije od muškaraca.