Maroko - čuvar evropskih granica
6. jun 2008.Kada je Gajgaj pre četiri godine, napustio dom u Kongu, nadao se boljem životu u Evropi. Imao je samo 18 godina i 20 dolara u džepu. Tokom godinu dana lutanja kroz Kongo, Kamerun, Nigeriju i Alžir, ovaj tinejdžer je preživljavao radeći teške poslove. A onda je stigao u Maroko.
Maltretiranje zbog boje kože
Nameravao ja da preskoči bedem sagrađen oko španske enklave Melilja i nastavi putovanje ka Evropi. Međutim, saznavši za 14 migranata koje je ubila marokanska policija, u jesen 2005. godine, Gajgaj više nije smeo da rizikuje. Bio je prinuđen da ostane u Maroku. Pored toga što se u toj zemlji broj Afrikanaca konstantno povećava, oni skoro i da nemaju šansu da pronađu posao. Policija ih često hapsi. Kako Gajgaj kaže, vrlo često budu i maltretirani samo zato što su crnci.
Borba za život na neutralnoj teritoriji
Zatočenike koji su ilegalno u zemlji ili koji pri sebi nemaju dozvolu boravka, uključujući i studente, deportuju noćnim autobusima u mesto Oujda, blizu alžirske granice. Potom ih kamionima voze do neutralne zone između dve zemlje i kažu im da idu kući, pritom im oduzmu sav novac. U nemogućnosti da dođu na teritoriju Alžira, mnogi tajno pokušaju da se vrate u Maroko. Mnogi umiru tokom tog puta. Neki od gladi, neki od raznih bolesti i zaraza. Vrlo često migrante napadaju žitelji obližnjih sela.
Zemlja imigracije
Neuspešni pokušaji Afrikanaca da preko Maroka dođu do Evrope, učinili su da Maroko postane zemlja imigracije. Najmanje 8000 nemarokanskih Afrikanaca živi u zemlji, uključujući i 2000 onih kojima je dozvoljen boravak ili su podneli zahtev za politički azil. Neki od njih sklapaju brakove sa lokalnim ženama i otpočinju „mali biznis“ što je retko, kako kaže predsednik asocijacije za izbeglice bez granica, Luis D´Or Ngalamulume.
Rasizam i nezaposlenost otežava migrantima da pronađu posao. Muškarci i žene sa bebama, koji prose, to je česta slika na ulicama u Rabatu. Žene se često odlučuju i za prostituciju.
Maroko je tako postao čuvar evropskih granica, a najveću cenu plaćaju migranti koji, stigavši tu, ne mogu više ni napred, ni nazad.