1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Kadrovska kombinatorika Vašingtona i Moskve

Dragoslav Dedović14. april 2016.

Zapad, Afrika i Azija su do sada davale svoje Generalne sekretare Ujedinjenih nacija. Na redu je, kažu, evropski Istok. Sudeći po poreklu ozvaničenih kandidata gužva se prebacuje na teren šire shvaćenog Balkana.

https://p.dw.com/p/1IV1G
UN Hauptquartier New York Gebäude
Foto: Emmanuel Dunand/AFP/Getty Images

Kadrovska kombinatorika za šefa Ujedinjenih nacija je počela. Mnogi misle da je svejedno ko će biti na čelu slabih Ujedinjenih nacija, drugi pak kažu: kad je mogao Kurt Valhajm, može ko god hoće.

Ipak, osmotrimo zvanične kandidate.

Istok kao prednost

Slovenci tradicionalno ne vole da ih guraju ni na Istok ni na Balkan. Ali kada je reč o kandidaturi za ovakvu funkciju, onda u Ljubljani pokazuju čuvenu fleksibilnost. Pošto su bili deo Jugoslavije, a Jugoslavija je bila makar polovično socijalistička, onda bi i slovenački kandidat mogao imati šanse kao „kandidat sa evropskog Istoka“. Zato je kandidatura bivšeg slovenačkog predsednika Danila Tirka na neki način logična.

Bivša hrvatska ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić ima još zasnovaniju istočnu biografiju: doktorirala je na jugoslovenskom samoupravljanju. Osim toga, pošto je došlo vreme da se misli i o rodnoj ravnopravnosti, a Pusićeva je u mladosti bila aktivna feministkinja, u njenoj matematici postoji dovoljno elemenata da joj pripišemo titulu favorita iz senke. Iako je nova vlada gledajući sdesna baš i ne podržava.

E, tu dolazimo do Beograda. Vuk Jeremić je zec koji je srpska diplomatija u zadnji čas izvadila iz šešira. On je, kao što znamo, i pasionirani ljubitelj „Marša na Drinu“, i potomak cazinskih aga, i kembridžsko-harvardski đak. Dovoljno živopisna biografija da bi se i on mogao potajno nadati nekoj šansi.

Iz Beograda se preskoči Rumunija da bi se u Moldaviji videlo kako je rodna ravnopravnost uznapredovala. Naime, Natalija German, ćerka prvog predsednika nezavisne Moldavije ima, pored političkih, diplomatskih referenci i rodne podobnosti još jedan, skoro neoborivi argument. Naime, Natalija German je rođena u bivšem Sovjetskom savezu, bila je sovjetska građanka 22 godine, sve do raspada crvene imperije 1991. Njeno sovjetsko iskustvo je izdvaja od ostalih kandidata.

Na istu kartu igra i generalna direktorka UNESKO-a Irina Bokova. I ona je dete iz dobre kuće. Njen otac je bio glavni urednik lista koji se zvao „Rabotičesko delo“. Radilo se o centralnom organu bugarskih komunista. Ona je dugo bila favorit, zahvaljujući svojoj međunardonoj diplomatskoj karijeri, ali je u Bugarskoj i na Zapadu postala donekle sporna, jer je podržavaju Kinezi, a donekle i Rusi.

Srđan Kerim je iskusni makedonski diplomata koji je službovao i u vreme bivše Jugoslavije. Broj odlikovanja koje su mu po evropskim i svetskim prestonicama zakačili za rever stvarno je impozantan. Za ljubitelje multikulturnih finesa valja spomenuti da je on turskog porekla. Ako iskustvo bude igralo neku ulogu on nije bez šansi.

Crnogorski kandidat Igor Lukšić se ne bi mogao pohvaliti ovako bogatim iskustvom, ali je zato ljubitelj benda Guns N' Roses, crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, a i piše poeziju. Generacijski je blizak Jeremiću, pa je po diplomatskim merilima tek izašao iz puberteta.

Dakle, gužva na Balkanu.

Dva usamljena Zapadnjaka

Za slučaj da niko od ovih kandidata ne prođe, tu su iskusni portugalski političar Antonio Gutereš, koji je bio na čelu Visokog komesarijata za izbeglice, i ima još impozantniji niz odlikovanja od Srđana Kerima. A ako žene sa Balkana ili sa evropskog istoka iz ovih i onih razloga ne budu dovoljno atraktivne, tu je Novozelanđanka Helen Klark. U njenoj biografiji postoji i premijersko mesto i službovanje na čelu Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, što se rangira kao treća po redu pozicija u svetskoj organizaciji. Zanimljivo je da je sredinom devedesetih gostovala u popularnoj novozelandskoj tv sapunici Shortland Street.

Treba reći da su svi kandidati socijalisti, laburisti, liberali, ili su – kao Jeremić – barem bili bliski tim opcijama. Očito se traži kandidat iz umerenog levo-liberalnog ili liberalnog centra.

Ko se kome zamerio

Stalne članice Saveta bezbednosti imaju pravo veta, pa je malo verovatno da će proći neko ko nije po volji Vašingtonu, Londonu , Parizu, Pekingu ili Moskvi.

Tako bi otpali Lukšić zbog sankcija prema Rusiji i Klarkova jer nije želela da Novi Zeland učestvuje u invaziji na Irak, a i zaustavila je jedan sporazum o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama. Moskvi, ali i Pekingu, sigurno ne bi bili dragi kandidati iz zemalja članica NATO, a tu su Hrvatska, Portugalija i Slovenija. Možda i Bugarska, mada im se kandidat sviđa.

Posle najgrublje selekcije ostadoše samo Jeremić, Kerim i Germanova.

U Moldaviji je refleks Hladnog rata izuzetno živ – prorusko Pridnjestrovlje se otcepilo od Moldavije još 1990. U tom konfliktu se ogleda i geopolitički odnos Vašingtona i Moskve. Zato Natalija German, mada rodno podobna, takođe iz dobre kuće jer je njen otac bio pravoverni sovjetski komunistički funkcioner, ne može računati sa podrškom Moskve. Ova liberalna političarka, naime, zagovara evroatlanske integracije Moldavije.

Male zemlje u velikoj igri

I svela se knjiga na dva slova: Jeremić i Kerim.

S pravom ili ne, Jeremić ima loš regionalni imidž. Možda bi ga Rusi pogurali, ali delovi američke političke elite često zarozaju nozdrve kada im spomenete „njihovog“ đaka.

Srđan Kerim ne bi nikoga zaboleo. Zapad ga prihvata. Njegova indirektne veze sa Moskvom bi se, međutim, čisto spekulativno mogla izvesti iz vremena njegovog rada i drugovanja sa Bodom Hombahom u projektu Pakta stabilnosti. Bodo Hombah je blizak bivšem nemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu, a Šreder – Vladimiru Putinu.

Fantazme i realpolitika

Da su srećnija i mudrija vremena, balkanske državice bi se dogovorile o zajedničkom kandidatu. Neko ko u sebi spaja osmansko, austrougarsko, južnoslovensko i nesvrstano nasleđe bio bi možda idealan.

Međutim, u vremenima kada Zagreb podmeće nogu Beogradu na putu u EU, da navedemo samo jedan detalj iz regionalne diplomatske menažerije, svaka filozofija sinergije je čista utopija.

Stvar postaje još zamršenija ako se geopolitički ključ beskompromisno iskombinuje sa rodnom premisom, pa se zaista bude insistiralo na ženama. Ili će Germanova signalizovati Moskvi blagu promenu svojih spoljnopolitičkih stavova, kako bi ostala u trci, ili će gresi iz prošlosti biti oprošteni Novozelanđanki.

Možda čak i fantazme nekih nemačkih medija o mogućoj kandidaturi Angele Merkel u sebi imaju neko racionalno jezgro. To za sada ne možemo znati.

U svakom slučaju, cenkanje je počelo, čak i na kladionicama. Neka pobedi najbolji.