1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Još jednom u „zagrljaj“ Merkelove?

30. novembar 2017.

Velike koalicije nisu popularne. Socijaldemokrate znaju koliko su izgubile na identitetu u poslednje četiri godine. Ipak, možda će ponovo stupiti u savez sa Demohrišćanskom unijom. Šta govori u prilog, a šta protiv toga?

https://p.dw.com/p/2oXHQ
Foto: picture-alliance/dpa/K. Nietfeld

Kada su 24. septembra prebrojani glasovi, među Socijaldemokratama je vladalo složno mišljenje da treba da budu u opoziciji. Osvojili su nešto više od 20 odsto glasova i tako se nastavio sunovrat te stranke. Ona je rešila da se temeljno regeneriše na opozicionim klupama. Bar u početku. Ali, pošto pregovori o formiranju koalicije Demohrišćana, Zelenih i Liberala nisu uspeli, SPD se ponovo našla pred pitanjem: da li kao stalni gubitnik možda ipak da ponovo bude na vlasti u velikoj koaliciji sa CDU i to treći put posle 2005. i 2013. – kao pomoć Merkelovoj da oformi većinu? To se još nijednom nije dobro završilo po Socijaldemokrate.

Zapanjujuće dobro, zapanjujuće malo

Još je SPD na vlasti (u tehničkoj Vladi), no bilansi prošlog mandata su odavno napisani. Dominantna je teza da druga velika koalicija i nije bila tako loša. Bila je pre svega harmonična . No, dobra atmosfera između „crvenih“ i „crnih“ nije bila dovoljna za velike političke uspehe.

Rečenica Angele Merkel iz 2013: „Mi smo velika koalicija da bismo savladali velike zadatke za Nemačku.“ No, to se ispostavilo kao prazna priča. Većina od 80 odsto u Bundestagu je pre svega sprečila da mini-opozicija da bar nekakav impuls vladi. Velike reforme su izostale. Sprovedene su samo manje – na primer, reforme osiguranja za slučaj nesposobnosti staranja o sebi, penzije za majke, starosne granice za odlazak u penziju, minimalni dohodak i „ženske kvote“ prilikom zapošljavanja.

Oni koji su blagonakloni za uspeh smatraju to što za vreme vladavine velike koalicije nije bilo većih havarija i što je društveni konsenzus ostao unekoliko očuvan u vremenu u kojem su Bregzit u Velikoj Britaniji ili Donald Tramp u SAD podstakli težnje ka regionalizaciji koje su poremetile delove Istočne Evrope.

Pročitajte i ovaj komentar: Angela Merkel – rođeni pokeraš

I socijalnopolitički bilans je i dobar i loš – konjunktura je bila odlična, ali narod to nije baš osetio. Federalna Agencija za rad prenosi da je u martu 2017. više od 3,2 miliona ljudi sastavljalo kraj s krajem radeći bar dva posla, dok je ukupan broj ljudi sa smanjenim radnim vremenom porastao na 7,5 miliona. Dok je prihod najimućnijih deset odsto građana između 2000. i 2012. godine porastao za više od 10 odsto, u istom vremenu je prihod 40 odsto ljudi na dnu tabele zarada – smanjen.

Predizborna kampanja nije „upalila“

Takve stvari kvare sliku Nemačke kao raja „u kojem živimo rado i dobro“, kako je to formulisala kancelarka Angela Merkel u sloganu prethodne izborne kampanje. Ostao je utisak da SPD na planu socijalne politike nije htela da učini mnogo više od svog koalicionog partnera. Tako su Socijaldemokrate skliznule u politički centar i izgubile mnogo od svog identiteta. Koji je preuzela desnica. Desničarska AfD među svojim pristalicama ima više radnika (34 odsto) od SPD, kao i više članova sindikata (24 odsto) nego SPD (19 odsto).

Predsednik Nemačke Frank-Valter Štajnmajer, viđeni socijaldemokrata, inicira pregovore o novom izdanju velike koalicije. To neće biti lako jer je odnose zatrovao spor oko korišćenja glifosata kao pesticida, za koje je nemački ministar poljoprivrede (bavarski konzervativac) u Briselu dao svoj glas u ime Berlina iako je trebalo da ostane uzdržan. To je razljutilo SPD iz čijih redova dolazi ministarka za životnu sredinu – koja je bila protiv te mere.

Pročitajte još: Velika koalicija ego-tripova

No, ima i drugih spornih tačaka: SPD želi da reformiše sistem zdravstvenog osiguranja tako što će zaposleni i poslodavci plaćati jednak doprinos – trenutno zaposleni plaćaju veći deo doprinosa – kao i da ujednači lekarske honorare tako da privatno osigurani koji uživaju mnoge privilegije postanu jednako tretirani kao i oni sa obaveznim osiguranjem. Sporna tačka je i porez – SPD želi da više oporezuje imućnije grupe zaposlenih, a manje one sa manjim primanjima, dok Demohrišćani žele da uvedu jednako rasterećenje za sve grupe.

Moguća i manjinska vlada

No, kada su u pitanju druge važne teme kao što su: prelazak na obnovljive izvore energije, odnos prema imigrantima i potražiocima azila, doprinos solidarnosti (odbitak od plate koji se ulaže u razvoj Istočne Nemačke), i politika u okviru Evropske unije, stavovi Demohrišćana i Socijaldemokrata se ne razilaze toliko da ne bi mogli da nađu zajednički imenitelj. Zato mnogo smatraju da bi novo izdanje velike koalicije moglo da funkcioniše.

S druge strane SPD je nagovestila i da bi bila saglasna sa formiranjem manjinske vlade CDU – ukoliko bi bili ispunjeni neki uslovi – ali o njima nije rečeno ništa preciznije. U svakom slučaju, u razgovorima dve stranke biće razmatrana i ta varijanta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android