1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Izrael: Jedna zemlja, dva tabora

Knipp Kersten Kommentarbild App
Kersten Knip
3. novembar 2022.

Nakon trijumfa jastrebova, demokratska kultura u Izraelu mogla bi da dospe pod pritisak, strahuje novinar DW Kersten Knip. Rezultati izbora potvrdili su naime ogroman jaz koji postoji u toj zemlji.

https://p.dw.com/p/4J0JD
Verotvatno budući premijer Izraela Benjamin Netanjahu
Verotvatno budući premijer Izraela Benjamin NetanjahuFoto: Ilia Yefimovich/dpa/picture alliance

Nije isključeno da će u Izraelu ubuduće dominirati dva suprotstavljena tabora, da će to biti zemlja u kojoj postoje dva društva: jedno liberalno i jedno nacionalističko, jedno kosmopolitsko i tolerantno, a drugo koje ne priznaje druge identitete osim jevrejskog. Tako nešto se moglo naslutiti još u predizbornoj kampanji. Rezultati izbora – još uvek privremeni – potvrdili su da otuđenje između ta dva bloka u izraelskom društvu napreduje.

„Ankete pokazuju da je najmanje deset odsto Izraelaca glasalo za stranku koja želi da pokaže srednji prst u smeru 20 odsto naših sugrađana, naime izraelskih Arapa.“ Tim rečima Gil Troj, komentator desno-liberalnog „Jerusalem posta“, opisuje ono što sad preti zemlju: dodatno produbljivanje jaza u ionako podeljenoj zemlji. Mnogo toga govori u prilog tezi onih političkih posmatrača koji su mišljenja da, kako je često nazivaju, „desno-ekstremna“ religiozno-cionistička stranka Bezalel Smotriha i Itamara Ben-Gvira želi da nastavi sa svojom tvrdom retorikom. Za nju će, u slučaju očekivane izborne pobede, odgovornost morati da preuzme i budući premijer Benjamin Netanjahu.

Spoljnopolitičke napetosti

Jaz na unutrašnjem planu produbljuje se u vremenima u kojima se Izrael i na spoljnopolitičkom planu suočava sa napetostima i pretećom situacijom. Izraelski odnos barem s jednim delom njegovih suseda, će čini se i ubuduće da bude težak. Takozvani „Abraham-Akords“, sporazumi o razumevanju koje je Izrael u kasno leto 2020. potpisao s nekim državama, na primer sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, a kasnije i Sudanom i Marokom, rezultirali su doduše smanjenjem tenzija i označili, nadajmo se, početak faze normalizacije u spoljnopolitičkim odnosima.

Ali, uz te uspehe zabeležene na jednoj strani, postoje i ogromni izazovi na drugoj. To posebno važi za Iran, zemlju čijem trulom državnom rukovodstvu, koje se trenutno suočava s jakim unutrašnjepolitičkim napadima, već godinama ne pada na pamet ništa drugo osim da govori o uništavanju Izraela i pritom ulaže ogromna sredstva u vojnu opremu kako bi taj cilj i potkrepila. A taj cilj pre svega služi da se kompletno nezadovoljstvo građana usmeri na neku drugu adresu. Ali neuspešno – kako upravo vidimo u Iranu.

Kersten Knip, DW
Kersten Knip, DW

I libanski Hezbolah, koji se često naziva „produženom rukom Irana“, s ispaljivanjem hiljada raketa na područje duž severne granice Izraela, predstavlja ogromnu pretnju. Tu pretnju dugoročno neće otkloniti ni gasni sporazum koji je potpisan sa Libanom samo nekoliko sati uoči izbora.

Politički diskurs

Osim toga, islamistički Hamas i dalje ostaje neuračunljiv, a još više od njega „Palestinski islamski džihad“ u Pojasu Gaze. Dijalog buduće izraelske vlade koja će skrenuti udesno i Palestinaca, bez obzira radi li se o radikalnim ili umerenim, u budućnosti bi mogao da postane teži, jer će radikalni izraelski naseljenici ubuduće još glasnije da artikulišu svoje zahteve za proširenjem područja na kojima se grade nova jevrejska naselja – glasnije nego što su to činili do sada.

Može se pretpostaviti da će Smotrih i Ben-Gvir te zahteve da iskoriste u svom delovanju. Ponovno bi mogli da „ožive“ i zahtevi za aneksijom zaposednutih palestinskih područja. Politikolog Nir Zilber, savetnik trusta mozgova Izraleski politički forum, u svom podkastu pretpostavlja da dvojica spomenutih političara žele zapravo da pomere granice političkog diskursa – u smeru nove radikalnosti. A to između ostalog znači da oni Izrael ne vide samo kao jevrejsku, već i kao religioznu državu. Izraelsko društvo kao takvo se dakle nalazi pred velikim ispitom.

Trenutno se ne čini da bi to sve Benjamina Netanjahua, koji je suočen s nekoliko sudskih postupaka, moglo na bilo koji način da impresionira. Ako on ponovno postane premijer, preuzimanje te dužnosti pomoglo bi mu da se reši dodatnih pravosudnih problema. I zato mu se, kako stvari sada stoje, ni savez s ultra-desničarima ne čini kao preveliki problem. Cenu će platiti umerene snage – i na izraelskoj, ali i na palestinskoj strani. Baš kao i kompletno izraelsko društvo, u kojem je raskol sve očigledniji i sve dublji.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.