Evropa je košmar
22. novembar 2009.Mrak u pozorištu u Kampali. Sve stolice u maloj bioskopskoj sali su zauzete. Gledaoci zainteresovano prate film. Režiser Šuna Goluba sakrio se u poslednjem redu bioskopske sale. Ovo je prvi put da javno prikazuje svoj film, i to u domovini. Posle četiri godine ilegalnog života u Evropi, Goluba se pre nedelju dana vratio kući - na veliko iznenađenje porodice i poznanika, nije imao ni para, ni kompjuter, ni skupu odeću u prtlljagu. Donosi samo šokantnu istinu o životu u Evropi: o jadnom, ponižavajućem, ilegalnom životu. Životu punom propalih snova i pogrešnih očekivanja.
„Pre nego što sam napustio Ugandu imao sam prijatelje, koji su već dugo živeli u Evropi. Kada bi dolazili na odmor u Ugandu, oni bi se razbacivali novcem. Bili su debeli, gojazni, nisu više bili slabi, mršavi. U našoj kulturi to mnogo znači. Ali, nikada nisu pričali kako su došli do tog novca. Istina se saznaje tek kada se dođe u Evropu“.
Sve je ispalo drugačije
San o dobrom poslu namamio je pre četiri godine i Golubu u Evropu. Pred odlazak je u Ugandi sve rasprodao da bi mogao da kupi avionsku kartu: kuću, auto, sve što je imao. Napustio je svoju malu ćerku. Tada je imao velike nade i velika očekivanja – hteo je da studira u Holandiji. Nadao se da će spasiti porodicu iz siromaštva. Ali, sve je ispalo drugačije.
„Bilo je to prvog dana u Holandiji. Došao sam kod jedne žene iz Ugande, ispričao joj da tražim posao. Ona je počela da mi se smeje, pitala me: imaš li dozvolu za rad? Ovde ni Holanđani nemaju posla! Narednih dana sam obilazio poznanike jednog za drugim. Spavao sam na kauču, prao njihove sudove, čistio WC-e. Ali, brzo sam ustanovio da život u Evropi nije za mene. Jedva sam čekao da se vratim u Ugandu“.
Bajke o zemlji snova
Ali, za to nije imao hrabrosti. Imao je obaveze prema porodici. A majka ga je stalno zvala, pričala o problemima: da pošalje novac za lekove…Goluba je bio očajan, plašio se policijskih kontrola, proterivanja, da će morati da se vrati u Ugandu i da prizna da nije uspeo. A onda je, jednoga dana, na televiziji video kako su ilegalni migranti nastradali u požaru na aerodromu.
„Bio sam u šoku. Svi ti ljudi došli su u Evropu na rad. Došao sam na ideju da konačno prekinem ćutanje o njihovoj muci. Hteo sam da priznam - to nije Evropa o kojoj sam sanjao. Telefonirao sam majci i ispričao joj istinu. Plakao sam. Neki prijatelji iz Ugande su nazvali - hteli su da dođu u Evropu. Otvoreno sam im rekao: ne dolazite , ovde nema novca, ni posla!“
Od tog momenta Goluba više nije hteo da priča svojim sunarodnicima bajke o zemlji snova i bogatstva. Hteo je da snimi film i da ga pokaže afričkoj mladeži kako bi je zaštitio od bolnog iskustva.
Autor: Šlinvajd Somone/Mirajana Veljković
Odg.urednica: Željka Bašić-Savić