EU dobila negativno priznanje "Veliki brat"
26. oktobar 2008.
U Nemačkoj, dodela Velikog brata počela je 2000. godine. Udruženja za zaštitu podataka i privatne sfere zaključila su da građani postaju toliko „prozirni“ da nešto mora da se učini. Jedno od najaktivnijih među ovim udruženjima, FeBud iz Bilefelda, već godinama pokušava da ukaže na to koliko je naša privatna sfera ugrožena – država i veliki koncerni, bilo iz političkih ili privrednih razloga, o nama znaju mnogo više nego što možemo i da naslutimo. FeBud ne samo što je otvorio oči velikom delu nemačke javnosti, već je i naterao državne organe i velike koncerne da opreznije raspolažu podacima o građanima i potrošačima. Ljudi su postali osetljiviji na pitanja: kome stavljaju na raspolaganje podatke o sebi, ko se i zašto interesuje za njihove podatke i kako se tim podacima barata iza naših leđa.
Akcija ima značajan efekat
Veliki brat je negativno priznanje. To znači da dobitnici praktično dospevaju na stub srama javnosti. Neki se prave da ih to mnogo ne zanima i ignorišu öitavu stvar, ne želeći da odgovaraju na pitanja novinara povodom dodele. Mnogi dobitnici pokušavaju da omalovaže „nagradu“ i javno pravdaju svoj rad izmenjenim potrebama savremenog društva. Na primer, vlasti nove mere prisluškivanja građana pravdaju borbom protiv terorizma.
U najređim slučajevima, dobitnici dolaze u Bilefeld da prime nagradu – što žiri za dodelu uvek pozdravlja kao sportski potez, ali i znak da „nagrađeni“ uviđaju greške i da će nastojati da ih isprave. Ove godine, od svih dobitnika, takvu hrabrost je pokazao samo nemački Telekom poslavši svog predstavnika da primi Velikog brata. To mnogo govori i o značaju ove negativne nagrade, koja je poslednjih godina uvedena u 14 evropskih zemalja, SAD, Veliku Britaniju, Novi Zeland, Australiju i Japan. Broj država u kojima se ove dodele uvode stalno se povećava. Taj podatak, između ostalog, znači i da čitava akcija i te kako ima efekta.
"Dobitnici"
Evo dobitnika nemačkog „Velikog brata“ za 2008. po kategorijama i sa kratkim obrazloženjima:
Evropa/EU – dobitnik: Savet Evropske unije i u njegovo ime Bernar Kušner (predsednik) i Havijer Solana (generalni sekretar) – za „terorističku listu“. Reč je o listi organizacija i osoba proglašenih za terorističke i podvrgnutih sankcijama koje idu do teških povreda ljudskih prava. Lista nema nikakvu demokratsku legitimaciju niti podleže demokratskoj kontroli. Formira je specijalno telo ministarskog saveta EU koje zaseda u tajnosti, a na osnovu najčešće dubioznih informacija tajnih službi pojedinih zemalja. Nezavisne procene slučajeva na osnovu sigurnih dokaza – ne postoje. Specijalnli istražitelj Saveta Evrope, Dik Marti, zbog toga je sa ogorčenjem konstatovao da je „retko kada doživeo nešto tako nepravedno kao što je formiranje tih lista“ u postupku koji je nazvao „perverznim“. Oni koji se nalaze na listama dugo ne mogu da računaju ni na kakvu pravnu pomoć, da i ne govorimo o pravnoj zaštiti od javne i službene stigmatizacije. Takvi ljudi i organizacije bivaju politički i ekonomski izolovani i socijalno ruinirani. S druge strane, banke, poslovni partneri i poslodavci, pa u krajnjoj liniji i građani EU, obavezni su da sprovode drastične sankcije prema onima koji su dospeli na listu, inače i sami mogu biti krivično gonjeni. Na listu se može dospeti već i na osnovu proste sumnje. U malom broju slučajeva, neki od ljudi sa pomenute liste uspeli da izdejstvuju da se njihovim slučajevima pozabavi Evropski sud za ljudska prava u Luksemburgu; taj sud je zamrzavanje njihove imovine i stavljanje na terorističku listu proglasio protivpravnim, ali EU ih nije uklonila sa liste niti odrmzla njihovu imovinu; o nekakvoj odšteti - takođe nema ni govora.
Potrošnja I – dobitnik: Bundestag, za donošenje više zakona o sakupljanju, čuvanju i prenošenju detaljnih podataka o putnicima autobuskih, železničkih i avionskih kompanija;
Potrošnja II – dobitnik: Radni kružok nemačkih instituta za tržišna i socijalna istraživanja, za protivpravne smernice za rad u kojima se preporučuje prisluškivanje telefonskih intervjua u slučaju potrebe bez znanja sagovornika;
Svet rada i komunikacija – dobitnik: Telekom, za ilegalno korišćenje telefonskih listinga u cilju uhođenja veza članova nadzornih odbora i novinara; predstavnik Telekoma je primio nagradu u Bilefeldu;
Politika – dobitnik: Nemačko ministarstvo privrede i tehnologije na čelu sa ministrom Mihaelom Glosom, za uvođenje zakona o postupku ELENA – reč je o formiranju centralne banke podataka o primanjima svih zaposlenih;
Zdravstvo i socijalno staranje – dobitnik: Nemačko zdravstveno osiguranje za službenike DAK za ustupanje podataka o 200.000 hronično bolesnih pacijenata jednoj privatnoj firmi; pacijenti o tome nisu obavešteni, niti je od njih tražena saglasnost za taj postupak;
Tehnika – dobitnik: energetski koncern „Jelou štrom“, za uvođenje digitalne tehnike očitavanja potrošnje struje u stanovima: ova tehnika omogućava detaljno praćenje rada svakog pojedinačnog električnog uređaja u stanu i može da posluži za precizno nadziranje domaćinstva.
Negativne nagrade Veliki brat dodeljene su u Istorijskoj sali stare predionice u Bilefeldu, pred oko 2000 posetilaca, u prusustvu većeg broja novinara i televizijskih kamera.