Dileme Socijaldemokrata
7. septembar 2007.Jedan pogled na nemački stranački sistem dovoljan je da se postavi pitanje: kome još uopšte trebaju socijaldemokrate? Ova partija izgleda sve suvišnija. S jedne strane, tu su Hrtišćansko demokratska i Hrišćansko-socijalna unija, koje trenutno izgledaju kao nešto bolje socijaldemokrate. Hrišćansko-demokratska kancelarka Angela Merkel propagira pravo na blagostanje za svakoga, i eto njene stranke sa modernom politikom prema porodici i novom ljubavlju prema životnoj sredini u resoru socijaldemokrata.
Na levom krilu politčkog spektra tu je Levičarska stranka koja odavno nije više samo regionalni istočnonemački fenomen. Ona je etablirana kao socijalistička stranka i obećava dobročinstva za penzionere i nezaposlene. Sa Oskarom Lafontenom na čelu, Levičarska stranka otima socijaldemokratama ne samo birače i članove, već i samopouzdanje.
Već mesecima ankete pokazuju da socijaldemokrate imaju naklonost samo 25 odsto građana. Stranka je izmučena i unutrašnjom borbom tradicionalista i reformatora. Taj sukob je koštao mogo snage, tako da ova stranka ne koristi istorijski trenutak u kome vlada neuporediva potreba za socijalnom pravdom. Prema jednoj anketi čak 72 odsto građana smatra da savezan vlada ne čini dovoljno na tom planu.
Izazov budućnosti se zove: socijalna pokretljivost. Za zemlju kao Nemačku pravi je skandal to što deca radnika nemaju izgleda da završe više škole, i da samohrane majke koje ne mogu da nađu jaslice ili obdanište za svoju decu moraju da žive u siromaštvu.
Od socijaldemokrata se očekuje da se uhvate u koštac sa takvim problemima. Ali to moraju učiniti sa strašću i vidljivim angažovanjem, jer samo tako mogu ponovo osvojiti birače. Inače će s pravom moći da se postavi pitanje: kome su socijaldemokrate uopšte potrebne?