1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Poslednja rasistička zemlja u Evropi“

28. oktobar 2016.

Političkim elitama u Bosni i Hercegovini se ne žuri u Evropsku uniju jer ne žele da profunkcioniše pravna država, kaže, između ostalog, u intervjuu za DW poslanik Socijaldemokratske partije Nemačke Josip Juratović.

https://p.dw.com/p/2RoTc
Josip Juratović
Foto: Josip Juratovic

DW: Upravo ste se vratili iz posete Bosni i Hercegovini. U kakvom stanju je zemlja?

Josip Juratović: Teško je stići u Sarajevo, biti dva dana i sagledati stvarnu situaciju u zemlji, jer uglavnom su sagovornici ljudi iz politike, koji pre svega pokušavaju da pokažu najlepšu i najbolju sliku svoje zemlje. Ali ako se pogleda malo kritički i ako pitate, kao što sam ja recimo pitao, kako političke elite vide ulazak u EU – pri čemu sam spomenuo ’sindrom Sanader’ – onda stičete utisak da se nekima iz politike baš i ne žuri u EU jer imaju jedan sistem, jedno uređenje u kome se veoma komotno i lagodno osećaju. Ulaskom u EU logično dolazi na snagu pravna država. Pošto je korupcija veoma raširena i neki su malo pogrešno shvatili svoju ulogu i zadatak po pitanju odnosa prema društvu i društvenoj imovini, oni i nisu baš srećni da dođu na snagu evropske vrednosti i pravila.

Šta su Vam rekli o u tom smislu. U poslednje vreme može se pročitati da BiH postiže napredak na putu ka EU. Ima li zaista tog napretka?

Ima napretka i ima ga pre svega zbog britansko-nemačke inicijative kojom je pokrenut proces, pa onda i regionalnim konferencijama koje su počele. Time je ipak stvorena neka vrsta pritiska na procese i, logično, elite na terenu i nemaju preterano manevarskog prostora. Pod tim pritiskom odvijaju se procesi za koje mislim da su dobri. Pogledajte, 80.000 mladih ljudi napustilo je BiH i to samo zato što nemaju nikakvu perspektivu u zemlji. Pri tom ta perspektiva ne zavisi samo od toga hoće li BiH ući u Evropsku uniju, jer samim pristupom u EU još uvek nisu svi problemi rešeni. Mislim da je problem što se sve to odvija veoma sporo. Drugo, mi smo izgubili pet godina oko rešenja pitanja Sejdić-Finci, a sada su mi rekli da su se orijentisali na ekonomski razvoj. A ekonomski razvoj je bio i moj cilj. Međutim, moj cilj je bio da se te teme paralelno rešavaju. U međuvremenu su rekli: ’Dajte da rešimo ekonomska pitanja, a ostalo ćemo videti kako ćemo’. Ali to i jeste problem: Približavanje EU nije ’videćemo kako ćemo’, a EU nije samo zajednica ekonomskih interesa gde će svi za pet godina moći da kupe Mercedes, već je ona i zajednica demokratskih vrednosti koja se zasniva i na individualnom planu, a ne na kolektivnom. Dakle, postoji niz pitanja za koje jednostavno nemam osećaj da neko tamo razbija glavu o tome kako će da uredimo zemlju, već na moju konstataciju da imam osećaj da se elitama ne žuri, svi mi kažu: ’Da’. Oni meni sve potvrđuju, svaku kritiku mi potvrđuju – i ništa se ne dešava.

Ali, evo, pođimo od toga da zaista trenutno ne pokušavaju da reše slučaj Sejdić-Finci, zbog toga što se bave ekonomskim razvojem. Postavlja se pitanje šta je urađeno u tom smislu. Vidite li Vi taj napredak?

Ja sam sada razgovarao s investitorima koji su iz Nemačke. Oni tu ne vide neke velike pomake. Jedino što se uradilo jeste da se reformisalo socijalno zakonodavstvo. To je interesantno. To je uvek prvo. I to su uradili s ciljem da bi ponovo dobili novac od MMF-a – što ja smatram katastrofalnim. Ja razgovaram s ljudima u BiH koji me pitaju kada ćemo konačno da zavrnemo slavinu jer smatraju da mi finansiramo nedostatke te politike. Ja isto tako mislim. Ne vidim nikakav strateški, ekonomski pomak za BiH. Nema nikakve ozbiljne strategije, niti u nacionalnom, niti u regionalnom smislu – nego se manje-više dobijaju izbori i potvrđuju političke elite na uhlebljivanju i na manipulisanju strahom. S jedne strane, na uhlebljivanju kod onih koji su se na neki način uhlebili u tom sistemu i kojima taj sistem odgovara, i na drugoj strani na strahu od konflikta, rata, jer su svesni da budućnost mira ili rata, odnosno sudbinu mira ili rata – drže nacionalisti.

Upravo imamo situaciju da je Narodna skupština Republike Srpske odlikovala osuđene za ratne zločine.

Vidite, kod gospodina Dodika me ništa više ne čudi, tako da me to uopće ne iznenađuje. Mnogo bitnije mi je to kako naći put među zdrave ljude i to je jedini način da se Dodik eliminiše i uspostavi mir i stabilnost. Verujem da od polovine srpskog stanovništva u BiH, da su to dobri, pošteni ljudi koji žele isti prosperitet i izlazak iz krize kao što žele ljudi u Federaciji. I tu mora da se stvori energija i jedan novi talas povezivanja.

Kako naći taj put? Suočavamo se sa situacijom da su više od dvadeset godina nakon rata nacionalizmi na sve tri strane porasli, da sve tri strane imaju utvrđene stavove od kojih ne odustaju. Ne vidimo ni traga spremnosti na kompromis. Kako naći taj put? Gde ga Vi vidite?

Ja ga vidim u tome da se jednostavno traže saveznici na svim stranama koji pokazuju razumevanje. Ja sam Hrvat po nacionalnosti i nije bilo lako devedesetih se zalagati za mir i dijalog. Ja sam tada osnovao inicijativu ’Novi most’ znajući da ćemo kad-tad nakon rata morati da razgovaramo. Meni je potpuno jasno da mora veoma dobro da se pazi šta se kaže, jer se odmah dobije etiketa izdajnika i da ste protiv svog naroda. I to važi za sve strane. Zato je veoma bitno imati razumevanja za situaciju jednih i drugih. Stalno huškanje i generalizovanje nije dobro. Moramo da se odviknemo od generalizpvanja. Niti su svi Srbi, ni svi Hrvati, ni Bošnjaci isti. Pri tom, mi imamo zemlju koja se sastoji od tri konstitutivna naroda i ostalih. Ostali tu ne postoje. Svima bi moralo da nam bude jasno da je BiH poslednja rasistička zemlja u Evropi. Taj rasizam je toliko zavladao i toliko je, čak i međunarodno, prihvaćen, da ljudi jednostavno ne primećuju nepravde. Neophodno je dakle tražiti saveznike među svima. Znate ovo što je Dodik uradio – on je svestan refleksije svega toga. Šta smo mi napravili? Nije rečeno: To su uradili Dodik i njegova klika, nego to je uradila Republika Srpska.

Ko onda može da zaustavi Dodika?

Dodika mogu da zaustave samo Srbi. Ne može Federacija, ni svet – samo Srbi iz njegove okoline. Jer on je na isti način izabran kao što je izabran Juratović u Berlinu – tajnim glasanjem. Dakle, mora se stvoriti jedna druga svest i toj drugačijoj svesti se mora pružiti šansa. Ako ćemo da generalizujemo Srbe u RS, onda ćemo imati Dodikove Srbe. Ali Dodik nisu Srbi RS. Baš kao što ni Bošnjaci nisu Izetbegović. Niti Hrvati Čović. Dakle imamo samo jednu šansu za mir i stabilnost u BiH: da zdrave snage, zdrava svest, zdravi ljudi, jedni drugim pruže ruku i šansu. Vidite, ovaj referendum koji je sada održan, bio je Dodikova provokacija. I na tu provokaciju smo svi odreagovali upravo onako kako je Dodik hteo.

A kakva je trebalo da bude pravilna reakcija?

Pravilna reakcija trebalo je da bude da se podrže Srbi u RS, da im se da šansa da kažu: ’Pazi, to nas ne vodi dalje’. Pa čak i taj 9. januar, pa neka im bude i taj praznik, ako im je toliko stalo do toga. I mi imamo naše praznike koji nisu baš svima dragi. Samom činjenicom da slavimo 1. mart gde se desilo jedno ubistvo i mi to deklarišemo kao oslobođenje. Dakle, konačno se mora prestati, a tu su mediji najbitniji, sa tim generalizovanjem Srba i RS, negiranjem Srba, s time s mora prestati. S druge strane, očekujem da ni oni ne generalizuju sve nas sa našim vođama koji su ipak na kraju krajeva srećni – jer šta bi oni bez Dodika. Šta bi jedan Izetbegović i jedan Čović bez Dodika sada pred izbore? Morali bi jednog da izmisle. Kako ne shvatamo da oni dvadeset godina jedni druge pomažu. Malo Dodik Izetbegovića, pa onda, kad Dodik posustane, Izetbegović Dodika, a onda kada jedan i drugi posustanu, onda Čović obojicu. Njima odgovara taj sistem straha, taj sistem generalizovanja. Ja nemam recept za sve, ali jedno znam i u jedno sam siguran: u BiH neće biti prosperiteta sve dok normalni ljudi jedni drugim ne pruže ruku i ne razviju strategiju protiv nacionalizma i rasizma.

Josip Juratović, rodom iz Koprivnice, od 2005. je poslanik Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD) u Bundestagu. Član je spoljnopolitičkog povereništva nemačkog parlamenta.