1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Ako dođu milioni izbeglica...“

Dirk-Oliver Hekman (DLF)12. oktobar 2015.

Nemačka stiže do granica opterećenja kada je reč o izbeglicama. Da li je politika kancelarke Angele Merkel ispravna? O tome za radio DLF govori Jens Špan, član predsedništva stranke CDU.

https://p.dw.com/p/1Gmgt
Deutschland Erstregistrierungsstelle für Flüchtlinge in Passau
Foto: Reuters/M. Rehle

Dojčlandfunk: Otkako je postala kancelarka, Angela Merkel je među demohrišćanima apsolutno neprikosnovena. Ali, sada, u izbegličkoj krizi, ta pozicija počinje da se ljulja, a sa njom i pozicija CDU. Stranka „Alternativa za Nemačku“ (AfD) je doživela svoje drugo proleće, a živci su se stanjili svima. Pre svega Horst Zehofer (premijer Bavarske) ne propušta priliku da žestoko kritikuje kancelarku. Najpre je govorio da ona greši, zatim je pretio „merama nužne odbrane“ pa čak i tužbom pred Ustavnim sudom. Tokom proteklog vikenda je na jednog manifestaciji svoje Hrišćansko-socijalne unije (CSU) prokomentarisao i izjavu kancelarke da granica duga 3.000 kilometara ne može tek tako da se zatvori – rekao da je to ravno kapitulaciji pravne države. Živci nisu kategorija, kao što je rekla kancelarka, ali, koliko su Vaši živci već nagrizeni zbog ovih stalnih kritika i optužbi šefa CSU?

Jens Špan: U ovom trenutku glavni problem u Nemačkoj ne bi trebalo da bude spor CDU i CSU; zbog ovako velikog broja izbeglica svi učesnici u procesu osećaju težinu situacije, bilo da su u pitanju gradonačelnici ili poslanici opštinskih skupština, dobrovoljni pomagači ili članovi lokalnih institucija. Svi zajedno u Uniji, u federalnoj vladi, žele da uspostave kontrolu nad situacijom, da se bore protiv uzroka izbeglištva, da se staraju o svakome ko je u našoj zemlji. A i da se pobrinu za to da oni koji nemaju perspektivu ostanka – napuste zemlju. Tako gledano, mi zapravo zajedno radimo na istim ciljevima.

Pa sad... od tolikog zajedništva se ne vidi baš mnogo kada se pogledaju CDU i CSU. Šef SPD Zigmar Gabrijel rekao je da, kada bi takve reči došle iz redova njegove stranke, vladajuće koalicije još istog dana ne bi više bilo. Koliko dugo CDU još može da podnosi ovakve ubode sa strane?

Znate, ne radi se o tome, pa ni o debati između CDU i CSU. Važno je da mi u ovoj zemlji, u Nemačkoj, odgovorno pristupimo najvećem izazovu koji nas je zadesio u poslednjih 20-25 godina.

Je li onda u redu to što gospodin Zehofer stalno puca iz teškog oružja?

On ukazuje na to da se ljudi ne samo u Bavarskoj, već i drugde, nalaze pod velikim opterećenjem, jer ćemo doći do granica kapaciteta – ako budemo hteli da se odgovorno postaramo o svakom ko dođe ovamo u Nemačku, da mu damo ono što mu treba, kao i krov nad glavom – posebno sada pred zimu. Tada ćemo stići do granice opterećenja. To ne vidi tako samo Horst Zehofer, nego i svi mi. Drugo, on je u pravu kada ukazuje na to da je pravna država takođe pod velikim opterećenjem. Imamo u zemlji 300.000 ljudi koji nisu registrovani. Imamo 150.000 ljudi koji moraju da je napuste, ali ih ne šaljemo kući. Imamo i svakodnevno kršenje prava na granicama jer u Nemačku dolaze ljudi iz sigurnih zemalja. Utoliko je tačno da je opterećeno sve, pa i pravni sistem.

Jens Spahn CDU
Jens Špan, CDUFoto: imago stock&people

To znači – Zehofer je u pravu i Vi se priključujete njegovom mišljenju da je kapitulacija pravne države kada neko kaže da granica od 3.000 kilometara ne može tek tako da se zatvori, kao što je to rekla kancelarka?

Ne priključujem se nikako takvom izboru reči; samo ukazujem da je pravna država opterećena. U to ne sumnja niko, pa ni ovde u Berlinu. Drugo, kada se radi o pitanju zaštite granica, najvažnije je da ponovo uspostavimo kontrolu nad spoljnim granicama EU. Gotovo je čudo kako to funkcioniše već 25 godina bez pravih granica. Jeste – i ružne slike su deo te stvarnosti. Onaj ko ima granice i granične kontrole, onaj ko ima graničnu policiju – a to nam je sada potrebno na spoljnim granicama EU – neće pustiti svakoga da uđe u zemlju, jer u tom slučaju postoje pravila o tome ko sme da uđe, a ko ne sme.

Da li je Angela Merkel pogrešila kada je donela odluku da pusti izbeglice u Nemačku, i tako u principu čitavom svetu dala znak da su granice otvorene?

Mislim da je to previše jednostavno formulisano. Danas je i izbeglištvo digitalizovano. Pomoću pametnog telefona u svakom afričkom selu može da se vidi kako mi ovde živimo i da nam dobro ide. Oni koji su ovde i koji su doživeli našu srdačnost – koju mi ne želimo da menjamo – ohrabriće i druge da dođu. Mislim da smo svi zajedno potcenili uticaj digitalizacije na izbeglištvo. Utoliko je važnije da u svet pošaljemo jasnu poruku i zato ćemo ovde u Berlinu sada doneti i zakone iz kojih je jasno da u Nemačkoj ne može da ostane svako ko ovamo dođe, jer postoje pravila. Onaj ko beži od rata i progona, može da ostane. One koji beže od siromaštva dobro razumemo i staraćemo se o njima dok su ovde, ali takvi će morati da odu.

Pre nekoliko nedelja ste već rekli da se o problemima u vezi sa čitavom situacijom ne govori i ne izveštava ni dovoljno ni kako treba. Da li sada vidite potvrdu tih reči?

Da. U Nemačkoj smo nedeljama imali diskusije u kojima između dobričina koji nose šarene balone i onih izbrijanih glava, nije bilo – ničega. To se u međuvremenu promenilo. U mom izbornom okrugu sam doživeo i da je najangažovaniji dobrovoljac, onaj ko zaista radi svim srcem, počeo da postavlja pitanja. Na primer: koliko će ljudi još doći? Kako ćemo sve postići, ako želimo da se dostojno pobrinemo o svakome? Zašto ne dolaze samo Sirijci i ljudi iz Eritreje ili Avganistana, već i oni sa Balkana, iz Bangladeša, iz Pakistana? Sa tim pitanjima moramo da se součimo.

Prema aktuelnim anketama, većina Nemaca odbacuje kancelarkinu politiku prema izbeglicama. Da li se CDU odvojila od realnosti?

Ne. Sve je to samo nesigurnost, nervoza u narodu. Vidite, Nemačka se nalazi pred najvećim izazovom u mnogo godina, i to nisu apstraktni izazovi. Ukrajina, čak i sirijska kriza do sada, Grčka, finansijska kriza, sve je to bilo prilično apstraktno. To je bilo nešto što se vidi na televiziji. Ovo sada je vro konkretno. Na poslu, na selu, u obdaništu, u školi, svi vide da su izbeglice u zemlji, njih milion, nešto promenile. Smatram da ne treba da sugerišemo ljudima da sve može da ostane kao što je bilo. Naravno da će se na tržištu stanova, na tržištu rada, u mnogim oblastima života, nešto promeniti. I to na duži rok. Utoliko je važnije da o situaciji govorimo iskreno i da na nju reagujemo sa neophodnim optimizmom, ali i konkretnim postupcima kao što je donošenje novih zakona.

Šta sada očekujete od Angele Merkel?

Očekujem da zajedno – ponavljam: CDU/CSU i SPD imaju zajedničku odgovornost u velikoj koaliciji – dalje radimo na ovoj temi i da se pobrinemo o svakome ko je ovde. To mi želimo. Tome i Bavarska svakodnevno doprinosi. Treba poslati jasan signal onima koji moraju da odu jer nemaju pravo na ostanak u Nemačkoj.

A kada se stvari ne bi tako razvijale, da li bi to moglo da postane opasno za Angelu Merkel i koaliciju?

Ako ne uspostavimo kontrolu nad situacijom u Nemačkoj, onda će sve postati mnogo teže, pa će tako biti i sa našom namerom da se pobrinemo o svakome ko dođe u ovu zemlju. Ove godine možemo da uspemo u tome sa 800.000 ili milion izbeglica. Ali, svi znaju da ćemo, ukoliko dođu dva, tri ili četiri miliona ljudi, imati sasvim druge okolnosti, da više nećemo moći da obezbedimo svima krov nad glavom ili neophodne potrepštine, kao što to činimo sada. To je naš iskren stav u debati i trebalo bi da svi zajedno radimo na tome da do tako velikih brojeva zapravo ni ne dođe. Zbog toga se sada i staramo o regionu koji okružuje Siriju – zajedno sa Turskom.