74.000 članova Kadime bira novog šefa
17. septembar 2008.Kada 74.000 članova Kadime bude glasalo za novog šefa stranke, ministarka spoljnih poslova Cipi Livni će imati najveće šanse da nasledi Ehuda Olmerta i formira novu vladu. Prema poslednjim istraživanjima, nju podržava oko 47 odsto članova stranke. Dva druga kandidata, ministar unutrašnjih poslova Meir Šitrit i ministar za javnu bezbednost Avi Dihter, daleko su iza Livni. Ministar za saobraćaj Šaul Mofaz, koji prema anketama ima nešto više od 30 odsto podrške, ne pada na te rezultate i samouvereno izjavljuje:
“Očekujem da ću u prvom krugu izbora pobediti sa 43,7 procenata glasova. Takođe očekujem da ću formirati sledeću vladu na osnovu postojeće koalicije.”
Mofaz: Ne možemo da biramo ljude bez iskustva
Bez reči o tome odakle mu toliko samopouzdanje. Čak i najbliži saradnici 60-godišnjeg Mofaza priznaju da on bavljenje politikom doživljava na veoma vojnički način. Svakako zato što je Mofaz, rođen inače u Iranu, bio član Generalštaba i ministar odbrane, a sada važi za pripadnika tvrde struje u partiji. On je bio jedini ministar u vladi premijera Ehuda Olmerta koji je nekoliko puta pretio otvorenim napadom na Iran. Mofaz je uveren da će Izrael razumeti takav čvrst stav, a isto tako i njegova stranka Kadima.
“Članovi Kadime žele snažnu, a ne slabu zemlju. Oni žele čvrstog, a ne slabog vođu. Članovi Kadime, kao i ostali građani, znaju da danas ne možemo da biramo ljude koji nemaju iskustva, znanja i snage da donose odluke u vezi sa izazovima sa kojima se Izrael suočava.“
Moramo biti iskreni i reći da smo razočarali
To je jasna primedba na račun Cipi Livni: Ministarka spoljnih poslova ne zna koja su to ključna pitanja za Izrael. 50-godišnja majka dvoje dece, koja je u mladosti radila u izraelskoj obaveštajnoj službi odbacuje takve aluzije. Kao šefica diplomatije u poslednje tri godine učestvovala je u donošenju važnih odluka. Pri tome je u vreme Libanskog rata bila zagovornik brzog okončanja sukoba i povlačenja. Livni je bila ta koja se zalagala za povlačenje premijera Olmerta, kada je pokrenuta istraga o Libanskom ratu. To je učinila i kada se Olmert suočio sa optužbama za primanje mita. Za Livni je takvo ponašanje, kako kaže, pitanje „političke higijene“.
“Moramo biti iskreni i reći da smo razočarali. Ljudi su imali u nas poverenje, glasali su za nas, a mi nismo učinili ono što smo obećali. Ja danas znam i hoću to da kažem, jer čovek ne može ništa da promeni ako ne prizna ono što je bilo.”
Livni obećava novi početak, ali bez iznošenja detalja. Posebno kada je reč o tome kako bi trebalo da izgleda mir sa Palestincima i koja bi cena za taj mir trebalo da se plati. Kada je reč o Siriji, jasno je: Naravno da bi Izrael trebalo da se povuče sa Golanske visoravni, ali Damask mora da raskrsti sa radikalima – od Hamasa, preko Hezbolaha do Irana.
Ni Mofazova taktika nije poznata. On je ranije bio protiv povlačenja iz Gaze i predaje Golanske visoravni. Ipak, u političkim govorima, Livni je otvorenija, dok Mofaz stvari ne iznosi u javnost iz bezbednosnih razloga. Uveren je da narod u njega, kao bivšeg generala, ima više poverenja nego u Livni. A ona opet kaže da nema ništa protiv generala i dodaje da ih treba kao savetnike, ali donošenje političkih odluka je na premijeru.