Želim da budem filmski producent!
16. jul 2009.Kada filmadžije opisuju svoj posao onda mahom govore o velikim projektima, milionskoj publici i mnogo novca. Preterivanje bez granica. U stvarnosti je malo velikih filmskih hitova, a broj velikih producenata se može izbrojati na prste. Najpoznatiji nemački producent je svakako Bernd Ajhinger. Njegovo najpoznatije ostvarenje je „Der Bader- Majnhof kompleks“.
„Uvek mislim na ono što stoji ispred mene. Ono što sam već uradio je deo istorije.“
Producent filma mora sve konce da drži u rukama. On inicira, finansira i organizuje produkciju filma. To znači da on mora da kalkuliše koliko će šta koštati, deluje u razvoju materijala i brine se o plasiranju filma na tržište. Sve do sredine 60-tih su producenti bili strah i trepet. Jedan od njih je i Artur Brauner:
„Želim da imam stoprocentni uticaj na scenario. Kada angažujemo režisera onda verujem da će napraviti dobar film. Naravno da je teško raspravljati sa njim u toku snimanja. Ne smemo ga obeshrabriti. Međutim, kasnije u montaži se ispravi ono što je loše uradio.“
Jedno vreme režiseri sami producirali svoje filmove
Za Braunera glumci, režiseri i kamermani imaju sporednu ulogu u procesu snimanja filma. Autori filmova su upravo to 70- tih godina odbacili. U želji da budu nezavisni, režiseri, poput Rajnera Vernera Fasbindera, Vernera Hercoga ili Aleksandra Klugera, su sami producirali svoje filmove. Krajem 80-tih je na filmskoj akademiji u Minhenu po prvi put otvorena katedra za produkciju. Time je rođena nova generacija producenata među kojima su najpoznatiji Tomas Vepke, Uli Puc i Jakob Klausen koji ističe:
„Mi smo deo tima. Svi smo svakoga dana na snimanju i radimo zajedno sa režiserima. Nama je cilj da sa režiserima sa kojima smo počeli da radimo ostarimo i ostvarimo sve veće i interesantnije projekte. Što se bolje poznajemo to je bolji zajednički rad.
Sa tim stavom ostvaruju uspehe i stvaraju filmove kao što je na primer „Sa one strane tišine”, koji je bio nominovan za Oskara.
autor: B. Sobola, Z. Dragićević
odg. urednik: N. Jakovljević