Zašto se mladi u Srbiji ne žele cijepiti?
10. srpnja 2021
„Raj za cjepivo" u kojem građani biraju sa „švedskog stola“ vakcine zapadne ili istočne proizvodnje - tako je, u superlativima, europski tisak pisao o Srbiji. Dok je u Europskoj uniji cjepivo još uvijek bila deficitarna roba, turisti su jurili u Beograd ili Niš kako bi se tamo cijepili. Bilo je to prije samo tri mjeseca, ali kao da je prošla već čitava vječnost.
Stručnjaci upozoravaju da se Srbija prerano približila „stropu" vakcinacije, to je trenutak kada se tempo znatno usporava, jer su cijepljeni skoro svi koji su to htjeli, pa ostaju samo neodlučni, koje je teško uvjeriti, i okorjeli protivnici vakcina.
Prema datoteci Sveučilišta John Hopkins, u Srbiji je oko 35 posto populacije primilo obje doze cjepiva. Prema tom parametru bolje kotira cijeli niz europskih zemalja gdje se kampanja vakcinacije zahuktala znatno kasnije nego u Srbiji. Tako je u Njemačkoj s dvije doze cijepljeno 39 posto ljudi, iako još ima građana koji nisu ni dobili priliku da se cijepe.
Stropu – doduše, dosta višem od onog srpskog – bliže se i druge zemlje u kojima odavno ima dovoljno cjepiva za sve, poput Sjedinjenih Država, Izraela ili Velike Britanije.
Premijerka Ana Brnabić nedavno je govorila o točki povratka normalnom životu, rekavši da se „olovka kojom će se nacrtati ta točka nalazi u rukama mladih ljudi.“
Misle da su neuništivi
Upravo zapanjujuća nespremnost mladih u Srbiji da se cijepe čini razliku u odnosu na spomenute države. DW do zaključenja teksta nije od službenih izvora dobio aktualne podatke koji je postotak mladih (od 18 do 30 godina) cijepljen, ali se, prema nedavnim izjavama pojedinih članova Kriznog stožera, može zaključiti da je tek svaka peta ili šesta mlada osoba u Srbiji primila barem jednu dozu.
Radi usporedbe, u Sjedinjenim Državama, gdje se vlasti također žale što omladina rjeđe zavrće rukav, cijepilo se blizu 50 posto mladih između 18 i 24 godine.
Istraživanje obavljeno u svibnju u Njemačkoj također je pokazalo da spremnost na vakcinaciju raste s godinama. Ljudi umirovljeničke dobi u 92% slučajeva rekli su da su primili cjepivo ili da će ga svakako primiti. Kod ljudi srednjih godina, taj postotak je 72 posto (plus 12% onih koji će se „vjerojatno" cijepiti), dok je kod mlađih od 40 godina to 63 posto, ali uz još 17% onih koji će „vjerojatno" na cijepljenje.
Razlike, dakle, postoje, ali ni izbliza nisu takve kao u Srbiji. „Mladima su godinu dana slane poruke da njih ne pogađa virus, da dobro prolaze ako i obole. Uz to se o vakcinama priča i piše svašta, i onda mladi čovjek najvjerojatnije procjenjuje da mu je cijepljenje više trud, obveza i rizik, nego dobit“, kaže Oliver Tošković, psiholog s Filozofskog fakulteta u Beogradu i član inicijative „Ujedinjeni protiv Kovida“, koja se kritički suočava s državnim upravljanjem krizom.
Iako kaže da ne može sva krivnja svaliti na vlast, Tošković im zamjera dvije stvari. „Nedostaje organiziranija kampanja da se mladima probudi savjest, zajedništvo. Ne mislim da su oni sebičniji nego drugi, samo su u drugačijem položaju. Zato je na ljudima koji organiziraju vakcinaciju da ih animiraju."
I, drugo, državni predstavnici, govoreći o cijepljenju, često navode koji je postotak „punoljetnih" primio vakcinu. „To stvara lažnu sliku, jer se za uspjeh vakcinacije gleda cijela populacija, uključujući i maloljetnike. Zapravo treba cijepiti skoro sve ove koji se mogu cijepiti."
Delta "udara” već na ljeto
U jeku toplih dana i planiranja odmora, gotovo je ispod radara prošla vijest da je državna komisija utvrdila da se 10.356 smrtnih slučajeva u Srbiji prošle godine može povezati s koronom, iako su službene brojke bile tri puta manje.
Trenutno broj novozaraženih u Srbiji opet blago raste, i vlasti strahuju da će novi val, na krilima takozvane Delta-varijante, „udariti” zemlju već tijekom leta, a ne tek najesen.
Kritičari su skloni tezi da omladina, osim što misli da je „neuništiva" i podcjenjuje opasnost, pokazuje i veliku sebičnost. Bez cijepljenja, kažu stručnjaci, upravo će mlado i mobilno stanovništvo obolijevati od Delte, a onda nositi virus među starije i one krhkog zdravlja.
„Možemo svi imati naša intimna razmišljanja o tome je li to sebičnost. Ali s mladima morate raditi kako ne bi bili sebični, da osjete zašto trebaju to napraviti“, kaže nam Mila Paunić, epidemiologinja iz Studentske poliklinike u Beogradu.
„Ne možete nekome podići svijest za samo mjesec dana, iako se mogu napraviti kampanje. Tu treba raditi u obrazovanju, u obitelji. Mladi su resurs jednog društva, a ne problem. Ako ih previše kritizirate, dobit ćete samo suprotan efekt", kaže ova liječnica koja je svakodnevno u kontaktu sa studentima.
„Niti se naši mladi razlikuju od drugih, niti se razlikuju generacije mladih. Samo se razlikuje to koliko se ulaže u njih“, zaključuje Paunić.
Cijepljenje zbog festivala i putovanja?
Glazbeni festivali ili koncerti na koje smiju samo cijepljeni jedan su od načina kako se mlade može „pokrenuti”. Kako slikovito objašnjava psiholog Tošković, pravi cilj (a to je zdravlje) mijenja se naizgled atraktivnijim i trenutnim ciljem (odlaskom na koncert ili ljetovanje). „Kao kad u pisoaru nacrtaju muhu, pa ljudi počnu gađati, i manje šaraju okolo. Takav efekt mogu imati koncerti u doba korone."
Paradoksalno, slogan kampanje Ujedinjenih festivala Srbije glasi „Vakcina je jedini način da ponovo budemo zajedno“, ali će se ipak na festivale moći ulaziti i s negativnim nalazom brzog testa koji se obavlja na ulazu. Tu kampanju festivala među kojima su Exit, Nišville i Beerfest, podržali su Vlada Srbije i gradovi Beograd i Novi Sad.
Osim te kampanje, vidljive na ponekom jumbo-plakatu, mladima se ne pristupa sustavno, kritizira Tošković.
Nedavno istraživanje Ipsosa u suradnji s Katedrom za psihologiju Filozofskog fakulteta pokazuje da mladi nisu ogorčeni protivnici cjepiva, već da su najčešće neodlučni. Njih je čak 62%, u usporedbi s 31 posto neodlučnih među svim punoljetnim građanima. Anketa također pokazuje da je među mladima deset posto protivnika cijepljenja, a u općoj populaciji nešto manje, sedam posto.
Mladi kao najčešće razloge za oklijevanje navode da se žele najprije uvjeriti da je vakcina sigurna, da zaista nudi imunitet, ali također i kažu da bi ih motiviralo ako bi cijepljenje bilo preduvjet za putovanja ili sudjelovanje na javnim događajima.
Zato Tošković vjeruje da bi prisila na cijepljenje i uvođenje kazne, ideje koje građani Srbije ionako većinski odbacuju, izazvali jake kontra-reakcije. „Jer, jako je malo pravih antivaksera koji baš nikako ne žele na cijepljenje. Ali je puno neodlučnih koji čuju da postoje nuspojave pa onda ne žele riskirati. Korist od cjepiva je odložena, dugoročna. A kad se netko razboli, onda je kasno za savladavanje te lekcije."