Wikileaks – državne tajne pristupačne svima

Jedan od najpoznatijih slučajeva koji su imali dalekosežne posljedice na političku situaciju neke zemlje, bio je, kako kaže Daniel Schmitt, odgovoran za njemačku stranicu Wikileaksa, svakako takozvani "Githongov izvještaj".

Naime, kada je 2002. godine u Keniji izabran novi predsjednik, Mwai Kibaki, narod ove zemlje nadao se da će njemu konačno poći za rukom ono u čemu njegovi prethodnici nisu uspjeli: okončati korupciju i kriminal. Kibaki je odmah potom na mjesto odgovornog u organu za borbu protiv korupcije postavio novinara Johna Githonga. Međutim, već nakon kraćeg vremena Githongo je shvatio da se nova kenijska vlada ne razlikuje od onih prijašnjih, da su novi ministri jednako korumpirani kao i njihovi prethodnici. S obzirom na prijetnje koje su odmah počele stizati, Githongo je napustio Keniju i pobjegao u Veliku Britaniju gdje je na stranici Wikileaks objavio sve tajne informacije vezane za poslove i ponašanje vlade ove zemlje.

"Samo zahvaljujući ovom izvještaju objavljenom na Wikileaksu,“ tvrdi Schmitt, "vlada u Keniji je na izborima izgubila između deset do petnaest posto glasova“.

Jeftini izvor informacija

U međuvremenu na ovoj stranici koja posjeduje oko 1,2 milijuna dokumenata trenutno radi oko 1.200 osoba: novinara, boraca za poštivanje ljudskih prava, informatičara. Njihov zajednički cilj je raskrinkati korupciju te ilegalne i kriminalne poslove raznih vlada i poduzeća. To bi zapravo trebao biti i cilj i glavni posao medijskih kuća, no one se očito, kako kaže Schmitt, "iz raznih razloga ne stignu baviti svime, pogotovo ako je riječ o temama koje zahtijevaju više vremena, ljudi i financijskih sredstava“.

"Istraživačko novinarstvo je opasno ugroženo“, kaže ovaj Nijemac i dodaje kako se "u medijima posljednjih godina sve više objavljuju površni izvještaji, plitke priče vezane za zabavu i pop kulturu čija je svrha odvratiti našu pažnju od gorućih problema i važnih zbivanja“.

Budući da je Wikileaks stranica otvorena svima koji imaju neki zanimljiv materijal od velike važnosti, Schmitt smatra da bi se njome mogli najviše okoristiti upravo novinari. "Ova bi stranica mogla postati jedan od najjeftinijih izvora "vrućih“ tema“, zaključuje Schmitt.

Angažman opasan po život

Kako bi dokazao istinitost dokumenata ili iskaza, Wikileaks je angažirao čitav niz stručnjaka, informatičara koji ispituju je li neki pismeni dokaz ispravan ili je ipak riječ o krivotvorini. Međutim, novinar njemačkog dnevnika "Sueddeutsche Zeitung“ Hans Leyendecker upozorava kako, kada je riječ o Wikileaksu i njegovim izvorima, "ipak ne treba očekivati previše“. "Vrlo često je teško ustanoviti je li dotični dokument ispravan ili ne“, kaže Leyendecker.

Do sada su već neke vlade i organizacije, među kojima i Scientology i iranska vlada, pokušali pravnim putem ukinuti rad Wikileaksa. No, to još nikome nije pošlo za rukom iz jednostavnog razloga: bez obzira iz koje zemlje infomacije došle, suradnici ih na stranice postavljaju iz onih država u kojima vrijedi sloboda tiska – kao što su Njemačka, Švedska ili SAD.

"Isto tako“, priča Daniel Schmitt, "već su neki zbog rada na ovom projektu izgubili živote. No, bez obzira koliko ovaj posao ili angažman može biti opasan, ja se osobno još nikada nisam osjećao ovako dobro kao sada. Svakoga jutra se ustanem sa spoznajom da ću i toga dana napraviti ili objaviti nešto što će nekome negdje pomoći“.

Autor: Manfred Götzke / Ž. Telišman

Odg.ured: Andrea Jung-Grimm