Tražitelji azila u talijanskom prihvatilištu u Albaniji

Mali jadranski lučki grad Shëngjin u Albaniji, sjeverno od glavnoga grada Tirane. Ovdje je uspostavljeno novo prihvatilište za ljude koji traže azil u EU-u, a koje je jedna vrsta posebne talijanske eksklave na albanskom tlu. Prihvatilište nadzire albansko osoblje, ali njime upravljaju talijanske vlasti.

Tako su to dogovorili Giorgia Meloni i Edi Rama. Meloni je talijanska premijerka i predsjedateljica desne postfašističke stranke Fratelli d'Italia (Braća Italije), a Rama je njezin albanski kolega i predsjedatelj lijeve Socijalističke stranke Albanije. Meloni i Rama su dogovor postigli u prijateljstvu koje povezuje dvije zemlje, a dogovor je pao tijekom posjeta Giorgie Meloni prošle godine Raminoj ljetnoj rezidenciji.

Procesuiranje zahtjeva za azil prebaciti u treću zemlju

Njihov projekt: procesuiranje zahtjeva za azil prebaciti iz Italije u sigurnu treću zemlju – Albaniju – i u tu svrhu izgraditi prihvatilište u blizini albanske obale za i do 3.000 tražitelja azila. Pljuštalo je isprva dosta kritika. No u posljednje vrijeme se sa sve više radoznalosti promatra to što Italija radi u Albaniji, i od strane šefova vlada i država EU-a partnerskih zemalja Italije.

Provođenje tog projekta je započeto dan prije održavanja EU-summita o migracijama u Bruxellesu. A prvi tražitelji azila su skupina od 16 migranata koje je presrela talijanska obalna straža u međunarodnim vodama, južno od talijanskog otoka Lampeduse. Da su uspjeli doploviti do talijanskih voda, ne bi ih se smjelo prebaciti u Albaniju. No, ovako je talijanski brod „Libra" s tih 16 migranata uplovio u malu albansku luku. Riječ je o gradu od oko 8.000 stanovnika koji živi i od turizma, svojih plaža, lagune i prirodnog rezervata uz jadransku obalu.

Dobro došli u „Italiju"

No, do tih plaža mala skupina muškaraca iz Bangladeša i Egipta uopće ne može doći. Njihovo putovanje u ovaj gradić ih vodi, uz talijansku policijsku pratnju, u talijanski prihvatni centar u gradskoj luci. Ovdje se tražitelje azila identificira, registrira, provode se medicinski pregled i zatim ih se u talijanskom policijskom autobusu pola sata vozi do malog sela koje je gotovo napušteno i u kojem žive uglavnom umirovljenici, a tu je i mala albanska vojna zračna luka, koja je također bila napuštena. Tu se sad nalazi talijansko prihvatilište za tražitelje azila.

Šest metara visoka ograda, dvokatni stambeni kontejneri, na dijelu areala se nalaze još i građevinski strojevi. Ovdje bi trebalo biti mjesta za 3.000 tražitelja azila, trenutno je kapacitet za 880 ljudi.

Jedan od talijanskih vojnika nam otvara novi kontejner u kojemu ima mjesta za četiri osobe. Unutra su četiri kreveta s jasno vidljivim naljepnicama „Made in Italy". Čitav centar je podijeljen na tri područja. Najveće je rezervirano za one koji su podnijeli zahtjev za azil i zatim čekaju na odgovor. Na njega bi trebali čekati najduže četiri tjedna, uključujući u to vrijeme i mogućnost donošenja odluke na žalbu. Nešto manje je deportacijsko područje – za one tražitelje azila kojima je zahtjev odbijen. A treće područje je za eventualne kriminalce. Sve to iza ograda i pod nadzornim kamerama. Suradnici UN-ove agencije za izbjeglice UNHCR navodno imaju pristup kako bi mogli nadgledati procese.

Čitav ovaj centar za tražitelje azila je talijanski eksperiment, „povijesni, inovativni sporazum" s Albanijom „o odnosu prema migrantima", kaže talijanska premijerka Meloni. To je jedna vrsta prijateljske usluge i „vraćanje dugova", jer je Italija prihvatila brojne albanske izbjeglice u prošlosti, pojasnio je albanski premijer Rama na talijanskom, jeziku koji mnogi govore u Albaniji. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je ovaj talijanski eksperiment nazvala „inovativnim načinom suzbijanja ilegalne migracije".

Izvoz procesuiranja zahtjeva za azila – prema EU-pravilima

Italija isprobava ono o čemu su i vlade drugih EU-zemalja razmišljale: izvoz procesuiranja zahtjeva za azil u jednu zemlju izvan EU-a. Ali prema pravilima EU-a, kako pojašnjava Fabrizio Bucci, talijanski veleposlanik u Albaniji. On je već nekoliko tjedana prije početka rada prihvatilišta reklamirao ovaj „eksperiment" i s tim u svezi prije svega uklonio sumnje: „Unutar prihvatilišta je na snazi talijansko zakonodavstvo. Osoblje će biti talijansko: policajci, dužnosnici ministarstva unutarnjih poslova, ministarstva pravosuđa. Ovdje će se primjenjivati pravila koja se primjenjuju i u migrantskim centrima u Italiji."

Ovo talijansko prihvatilište za tražitelje azila na albanskom tlu je izgradila i financira ga Italija. Albaniji će se, kako se navodi, platiti oko 16 milijuna eura godišnje kao naknada za nastale troškove, pri čemu čitav ovaj projekt košta i do 850 milijuna eura – koje opet Italija plaća.

„Poput ptica u kavezu"

U ovom albanskom lučkom gradiću tu i tamo se mogu vidjeti prosvjedi. No, u selu u kojem je izgrađeno prihvatilište uglavnom stariji muškarci koje se može sresti na ulicama nemaju ništa protiv. Lokalni trgovac se čak raduje: „Mi već sada profitiramo, još od početka gradnje. Znate, naše selo ima problem s odlaskom ljudi. Samo s građevinskim radnicima se situacija promijenila, a kad još dođu i migranti, bit će još življe."

Prehrambeni proizvodi bi se, kako su obećale talijanske vlasti, trebali kupovati prije svega na lokalnoj razini. Nekoliko radnih mjesta za ne-Talijane će se također osigurati, poručuje se. Lokalno stanovništvo se ne plaši izbjeglica koje su mahom mladi muškarci iz zemalja koje se smatra sigurnima. Albanci nisu strašljivci, ističu u seoskom kafiću. A i inače, kako da uopće prijeđu preko ograde, pita jedan od mušterija: „Samo ako mogu letjeti šest metara uvis, onda da. Ali oni nemaju šanse izaći odonud. Zatvoreni su tamo poput ptica u kavezu."