Tjelovježba čini djecu pametnijom

U sportskoj dvorani jednog kluba u blizini Kölna trči i skače grupa od nekoliko tro- i četverogodišnjaka. Naputke im daje Michaela Nellesen. Ona već 15 godina vodi tečajeve gimnastike za djecu i dobro zna koliko se situacija kroz to vrijeme promijenila. "Prije je znalo biti djece koja bi se mogla popeti po konopu do vrha dvorane, danas to više ne može niti jedno dijete", kaže ona. I to nije jedini primjer: djeca više ne mogu hodati po gredi, ne znaju ni baratati loptom.

To je "strašno", kaže Nellesen. A njezina osobna iskustva poklapaju se s rezultatima znanstvenih studija. U standardiziranim testovima kao što su skok u vis ili u dalj, dječaci i djevojčice danas ostvaruju 12 do 20 posto lošije rezultate nego 1976. godine. To pokazuje jedno istraživanje koje je sveučilište u Karlsruheu provelo u čitavoj Njemačkoj. Sama činjenica da djeca više ne ostvaruju tako dobre sportske rezultate sama po sebi nije problematična. Ali činjenica da se sve manje kreću ima druge negativne posljedice: broj gojazne djece sve je veći, a time raste i rizik od dijabetesa, deformacija zbog krivog držanja i oboljenja krvožilnog sustava.

Svaki četvrti osnovac gojazan

"Pratili smo djecu tri godine", priča Mathias Bellinghausen Fakulteta za fizičku kulturu u Kölnu, "i ustanovili smo da je udio djece s povišenim BMI-jem (body-mass-index) pa čak i prekomjernom težinom kod učenika u prvom razredu bio oko 17 posto. A u četvrtom razredu je on porastao na 25 posto - znači od svakog sedmog do svakog četvrtog." U Njemačkoj je trenutno 15 posto djece starije od tri godine pretilo. S tendencijom porasta. Razlozi za ovako dramatičan trend su, upućuje Mathias Ballinghausen, brojni i raznoliki: genetski čimbenici, kriva ishrana, socijalni faktori, pa čak i ritam spavanja, ali najvažniji je - premalo kretanja. Protiv toga se bori inicijativa "Sport u razredu" koju Ballinghausen vodi i koja omogućava osnovcima na 120 škola da se svakodnevno u školi više kreću. "To mogu biti dodatni sati tjelesnog ili razne aktivnosti za vrijeme odmora", objašnjava Bellinghausen: "Čak se i u nastavu mogu uključiti razni poticaji za kretanje."

Što je to znoj?

Koliko su ovakvi programi važni zna i trenerica Nellesen: "Na gimnastici mi sve više djece dolazi zbunjeno jer su oznojeni. Uopće to ne poznaju." Prema njezinom mišljenju su često za to krivi roditelji. U mnogim slučajevima oni previše paze na svoju djecu. S time se slaže i socijalni pedagog Bellinghausen: "Neki roditelji na primjer uvijek djecu voze automobilom u školu, čak i onda kad je ona udaljena nekoliko stotina metara od kuće." Pritom djeci dobro čini svaki oblik kretanja. Taj jednostavni recept je vrlo učinkovit, kako dokazuju i rezultati projekta "Sport u rezredu". Broj pretile djece koja su sudjelovala u projektu se smanjio za 30 posto. Ona su jača, izdržljivija i znatno im se popravila koordinacija. Za roditelje je sigurno važno i to da im se znatno popravila - i koncentracija. Tu spoznaju su znanstvenici na fakultetu u Kölnu saželi u geslo: "Tjelovježba djecu čini pametnijom!"

Roditelji - dobar ili loš uzor

Sada pokretači inicijative "Sport u razredu" traže od savezne vlade da odreagira i promijeni nešto u obrazovnoj politici u Njemačkoj. Samo tako, smatraju oni, problem može biti načelno riješen. Sport i kretanje u školi ne bi se trebali više tretirati kao neka usputna, rubna pojava. "Samo u školama u Saveznom Porajnju i Vestfaliji se tjedno ne održi 40.000 satova tjelesnog koji stoje na rasporedu. Takav red veličini bi u njemačkom ili matematici bio nezamisliv", ukazuje Bellinghausen.

Puno toga ovisi i o roditeljima. Njih djeca pomno promatraju. "Postoje studije koje polaze od toga da navike kretanja djeca u 80 posto preuzimaju od riditelja", kaže Bellinghausen. I odrasli se moraju, dakle, pomaknuti s kauča. "I moraju imati više povjerenja u djecu", dodaje trenerica Nellesen. Ona pokušava na svojim satovima raznim kombinacijama i vježbama probuditi interes i motivaciju mališana za kretanje. To jako dobro funkcionira, kaže i dodaje kako nije baš sve danas gore nego što je bilo prije: "Djeca su danas puno samouvjerenija nego prije. To je super."