Tisuću godina proizvodnje vina

Tamo gdje rijeka Saale u velikom luku teče oko biskupskoga grada Naumburga, gdje se u nju ulijeva Unstrut te dalje teče prema Labi, tu se nalazi vinska regija Saale-Unstrut. To je zelena idila, na prastarim strmim terasama, s vinogradskim kućicama, livadama s raštrkanim voćkama, pašnjacima i dražesnim riječnim dolinama. Ovaj krajolik između Gere i Eisenacha, između šumovitog predjela Tirinške šume (Thüringer Wald) i planine Harza jedno je od najstarijih njemačkih vinskih područja. Ovdje se, sjeverno od 51. stupnja geografske širine, već više od 1000 godina uzgaja loza i proizvodi vino.

Težak rad na strmim poljima

Prinosi su zbog kontinentalne klime s vrlo oštrim mrazevima doduše prilično neujednačeni. S prosječno 50 hektolitara po hektaru postigne se tek jedna trećina količine, koliko se primjerice proizvede na području Pfalza. Otežani uvjeti na strmim obroncima razlog su vrlo visokim cijenama vina iz regije Saale-Unstrut. Najveći proizvođači su tzv. vinari pri mjesečini ili u slobodno vrijeme, koji svoje vinograde obrađuju tek usput.

Glavna mjesta Naumburg i Freyburg

Vinogradi su se nekad prostirali sve do Jene u Tirinškoj. Tamo danas ponovno raste vinova loza kod Bad Sulza na rijeci Ilmu, područje koje se pribraja vinskoj regiji Saale-Unstrut. I vinogradi u dolini rijeke Weißer Elster kod Zeitza pripadaju u tu regiju, kao i raštrkani vinogradski otočići kod Werdera zapadno od Potsdama, kod Westerhausena blizu Quedlinburga te kod Seeburga kraj jezera Süßer See. U mjestu Zappendorfu istočno od Seeburga leži nekadašnji vinograd obitelji kompozitora Georga Friedricha Händela. Najvažnija vinogradarska mjesta su, međutim, Naumburg i Freyburg. Oko 520 članova tamošnje udruge vinara obrađuje više od polovice ukupne površine vinograda.

Vina s izrazitom notom

U regiji se sadi ukupno više od 40 različitih sorata vinove loze. Od klasičnih vrsta loze Saale-Unstruta su bijelo vino „Silvaner“ te crno vino „Portugieser“. Trsovi kasnog burgundca i rieslinga tek se od 1935. uzgajaju u većoj količini, no oni nikad nisu imali veće značenje što se količine ili površine tiče. Najveću renesansu trenutno imaju vinari s burgundcem: loze „Weißburgunder“ i „Grauburgunder“ prilagođene su ovim tlima, zbog čega i «rađaju» izrazito jakim vinima.

Slatko zavođenje

Godine 1835. započelo se s proizvodnjom pjenušaca. Kad su pjenušava vina došla u modu, 1856. godine u Freyburgu je podignut podrum za proizvodnju pjenušca «Rotkäppchen», gdje se proizvodio pjenušac od domaćih vrsta vinove loze. Od 1947. godine Rotkäppchen je kao poduzeće u društvenom vlasništvu proizvodilo jedan od najslađih zavodničkih napitaka na Istoku. Godine 1989. postignuta je prodaja od 15 milijuna boca na godinu. Nakon njemačkog ujedinjenja, prodaja je najprije dramatično pala. No, ubrzo je poduzeće ponovno postalo uspješno, integrirano u marku «Mumm», «MM extra» kao i u «Geldermann», te danas ima tržišni udio od 34 %, što znači 111 milijuna boca.

Arhitektonski dragulj među podrumima za pjenušce je 100 godina stari «Lichthof», koji se danas koristi kao kulisa za koncerte. Pod zemlju privlači petokatni podrumski kompleks te moćni «Domkeller» - s najvećom izrezbarenom bačvom u Njemačkoj za pripremu pjenušca u koju stane 120.000 litara vina.