Težak život kršćana u Sjevernoj Koreji

David Atkinson trenutno ne spava mirno. Ovom protestantskom teologu na umu su kršćani u Sjevernoj Koreji. No trenutno osim moliti za njih, ne može ništa učiniti. Stanje u Sjevernoj Koreji je za kršćane, koji se posebice u vrijeme napetosti uvijek prvi nađu na listi progona jer ih se smatra državnim neprijateljima i petokolonašima, jako teško.

"Reakcionarne snage"

Atkison djeluje u sklopu organizacije Open Doors koja se brine o kršćanima diljem svijeta, pomaže ih materijalno i duhovno. No trenutno je pomoć diljem svijeta svedena na zajedničke molitve za svoju "braću po vjeri" u Sjevernoj Koreji. Za jesen je najavljen i veliki skup u južnokorejskom Busanu odakle bi još jednom trebala kršćanima na sjeveru korejskog poluotoka biti odaslana poruka: "Niste sami". No kao i oko svega kad je u pitanju izolirana Sjeverna Koreja, i o kršćanima u ovoj zemlji vlada kroničan manjak informacija. Zna se samo da je Kim Jong Un, posljednji u dinastijskom nizu, nastavio s tradicijom progona kršćana, koji, ako ni zbog čeg drugog, a ono zbog činjenice da su vjernici, slove kao "reakcionarne snage". Što često znači progon u logore pa i smrt. Službene statistike govore o oko 15.000 kršćana, od čega su dvije trećine protestanti a jedna katolici. David Atkinson međutim smatra da je njihov broj mnogo veći, "najmanje 200.000".

Susreti u skrivenom

Sve što se o kršćanima u Sjevernoj Koreji zna potječe iz jednog izvora: izbjeglica koji su se uspjeli domoći Kine koja pruža kakve-takve vjerske slobode. No iskaze izbjeglica, kako kaže Thomas Schirrmacher, direktor Međunarodnog instituta za vjerske slobode, nije moguće provjeriti. Može se samo spekulirati o broju zatočenika radnih logora od kojih su većina politički izbjeglice. Prema podacima o radnim logorima međunarodne zajednice dolaze i do broja zatočenih kršćana. "Trenutno je u radnim logorima zatočeno 600 do 700 tisuća Sjevernokorejaca. Postotak kršćana s 10 do 12 posto u ovim je logorima uvijek bio stabilan. Tako možemo govoriti o 80.000 zatočenih kršćana", kaže Schirrmacher koji se poziva na datoteku Centra za stanje ljudskih prava u Sjevernoj Koreji. "Kršćani su vlastima trn u oku jer umjesto 'velikih' i 'dragih' vođa štuju Isusa Krista", kažu u organizaciji Open Doors koja održava i neslužbene kontakte s kršćanima u Sjevernoj Koreji. Država je za kršćane, kako bi ih imala na oku, dopustila osnivanje četiri župe u Pjongjangu. Izvan ovih župa, kršćanski život je stjeran u ilegalu i okupljanja po stanovima što je izuzetno opasno. Okupljanja zajednica često se održavaju u prolazu u manjim grupama i na otvorenom. Jer svako okupljanje koje nema veze s državnim kultom je sumnjivo. "Sjeverna Koreja je od svog susjeda Kine naučila kako se vjerske zajednice drže pod kontrolom", smatra Schirrmacher.

Zbog Biblije u logor

No dok je Peking po pitanju ljudskih prava posljednjih desetljeća otišao ipak korak dalje, Pjongjang je ostao na razini 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Za slanje u logor je dovoljno malo. Zabilježeni su slučajevi kad je već i posjedovanje osobnog primjerka Biblije bio dovoljan razlog za slanje kompletne obitelji u logor. "Postoje čak i svjedočanstva o tomu da su ti kršćani iz logora nestajali preko noći što ukazuje na njihovo pogubljenje", kaže sociolog i teolog Schirrmacher. No i uspješan bijeg preko 1.400 kilometara duge granice prema Kini, izbjeglicama ne jamči sigurnost. Sjevernokorejska tajna služba pokušava na kineskoj strani doći do izbjeglica i vratiti ih natrag u carstvo dinastije Kim. David Atkinson čak svjedoči o perfidnim akcijama u kojima su sami sjevernokorejski agenti organizirali "molitve za braću u Sjevernoj Koreji". Oni koji bi se odazvali zajedničkim molitvama nisu više bili viđeni.

Zbog svih ovih pojava djelatnici organizacije Open Doors već godinama organiziraju informativne skupove na kojima ukazuju na teško stanje u Sjevernoj Koreji. O njihovim djelatnostima u samoj Sjevernoj Koreji, organizacija ne dijeli informacije kako kršćane u ovoj diktaturi ne bi dovela u dodatnu opasnost.