Tajna sportska "vojska" Kine

Nakon što je Kina 1980. postala članica Međunarodnog olimpijskog odbora, na sportsku je scenu stupila nova sportska velesila. Kinezi su već tijekom 50-ih započeli sa sustavnim školovanjem vrhunskih sportaša prema uzoru na Sovjetski Savez, koji je školovao djecu talentiranu za sportove. Za takvu je djecu Kina s vremenom razvila školski sustav čiji je cilj stvoriti nacionalnu reprezentaciju vrhunskih sportaša. Prema kineskim procjenama oko 300.000 mladih sportaša trenira u takvim školama.

Sportska piramida

Ozbiljan kandidat za olimpijsku medalju je dvadesetjednogodišnji kineski plivač Wu Peng. Da nema Amerikanca Michaela F. Phelpsa, Peng bi imao velike izglede da osvoji zlatnu medalju. ''Počeo sam plivati s pet godina, što je bila slučajnost. Trebao sam smršaviti, jer sam bio deblje dijete. Mama me prijavila u jednu školu za plivanje, ono što je kasnije uslijedilo nije bio dio plana. Brzo su uočili moj talent, nakon čega je trener u mom rodnom mjestu Hangzhou htio provjeriti moje sposobnosti'', priča Peng. Bio je to veliki uspjeh, Peng je brzo napredovao u kineskom sustavu poticanja talentiranih sportaša. Ovaj je sustav izgrađen u obliku piramide: na dnu nalaze se rekreacijske sportske škole, u sredini su sportske škole za mlade, a na vrhu prvorazredne sportske škole. Ako je škola pri samome vrhu ove piramide, dobiva i veća financijska sredstva od države.

Školski sustav surađuje s izabranim ekipama iz regija, koje dijelom financiraju velike sportske centre. Poput centra za plivače u Šangaju, čiji je direktor Li Jianxin: '' U Šangaju imamo preko 200 mladih sportaša. Svaka dva tjedna dozvoljeno im je da otputuju doma. Preko dana treniraju, a navečer uče. Samo dva i pol dana u tjednu imaju i preko dana predavanje. Najmlađi ovdje ima devet godina. Izbor sportaša je sljedeći: kao prvo gledamo fizičku sposobnost, koliko brzo trči, koliko visoko skače, kao drugo na strukturu kostiju kako bi procijenili koliki će dječak narasti. Dječak mora biti visok preko 190 centimetara, a djevojčica preko 180.''

Neprihvatljivo za Europu

Skauti promatraju natjecatanj mladih sportaša. Tko je uspješan, brzo se ističe. Ali onda moraju stalno postizati dobre rezultate, govori majka čiji je sin sedam godina proveo u sportskoj školi: ''U vrtiću sam morala plaćati sate plivanja, u sportskoj školi to ne trebam. Ali zbog toga učenik stalno mora ispunjavati nove standarde, samo onaj koji uvijek brzo pliva može i dalje besplatno pohađati školu.'' Njezin sin nije više mogao izdržati taj pritisak i odustao je od tog sna i prebacio se na jednu običnu školu. U Njemačkoj se takav sustav ne bi mogao zamisliti, govori igrač stolnog tenisa Christian Süß i kineska sportašica Wu Jiadou. ''Uz intenzivno vježbanje u sportskim školama u Kini, dolazi još i to da su oni nepobitni odlikaši i da se već s tri, četiri godne samo za to školuju. Kod mene je to započelo s šest godina kada sam se učlanio u jednu udrugu, što je za Europljane prerano'', kaže Süß. ''U Kini više treniramo nego u Njemačkoj. Kao mali treniramo šest, sedam sati. U Njemačkoj, ako si dijete, treniraš samo sat ili dva'', govori Jiadou.

Samo najsnažniji uspijevaju u Kini. Wu Peng odselio se od svojih roditelja iz Hanghoua s četrnaest godina i preselio u centar nacionalne reprezentacije u Pekingu kako bi trenirao. S petnaest postao je prvak Azije, danas mladić ne sanja samo o medaljama: ''Nakon olimpijskih igara rado bih otišao u SAD-e. Tamo se može i studirati i plivati. Trenutno učim engleski dva puta u tjednu, ali još nisam tako dobar. Mogu se samo teško izražavati na engleskom.'' Kao vrhunski sportaš Wu Peng je bio oslobođen teškog prijemnog ispita na visokom učilištu, ispit, za koji mladi kinezi moraju teško učiti. S druge pak strane ti studenti s 21 godinom dobro znaju engleski jezik, što je kod Penga nedostatak.