Svladao tekst, ali ne i ulogu

Uoči današnjeg susreta s izaslanstvom kosovskih Albanaca njemački je ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier jučer u Berlinu primio šefa srbijanske diplomacije Vuka Jeremića. Središnja tema njihova razgovora bili su pregovori o budućem statusu Kosova. Nakon sastanka, vidljivo razočaran, prvi se novinarima obratio njemački ministar vanjskih poslova Steinmeier: «Nismo ondje gdje bismo htjeli biti. Nadali smo se kako će pregovori pod okriljem Trojke brže dovesti do približavanja u stajalištima. To do sada nije bio slučaj. No, ostaje nam još mjesec dana i nadam se da su sve strane u regiji shvatile kako nam mnogo više vremena neće stajati na raspolaganju.»

Strah od novih sukoba na Balkanu

Smrknutim licem i patetičnim glasom, kao da ni sam ne vjeruje u ono što govori, Steinmeier pokušava dati do znanja kako još nije sve izgubljeno: «Postoji tračak nade u prikladnost ovog procesa da obje strane potakne na razum, kako bi se spriječilo izbijanje većih kriza na zapadnom Balkanu.» Iskreni optimizam zvuči drugačije. Steinmeier se ni ovoga puta nije htio upuštati u nagađanja o eventualnom međunarodnom priznavanju samoproglašene neovisnosti Kosova, no takav scenarij nije izričito ni isključio. Zato je u roku od samo nekoliko minuta čak četiri puta ukazao na opasnost od novih sukoba u regiji.

Novinarima se oteo glasan smijeh

Jeremić se u izjavi na perfektnom engleskom zadovoljio uobičajnim frazama pa su njegove riječi, dok se dramatičnost Steinmeierova obraćanja još nije bila ni slegla, zvučale poput političkog autizma. Nekim se novinarima, dok im je tumačio kako vlada u Beogradu u duhu europskih integracija i poštivanja međunarodnog prava čini sve kako bi se našao kompromis s Prištinom, oteo glasan smijeh. Drugi su iz jada i nevjerice samo klimali glavom, bilježeći Jeremićeve lakonske ocjene: «Ako dogovor ne postignemo do 10. prosinca, nadam se da ćemo ga postići 11. Ako ne 11. prosinca, onda 12. Što prije, to bolje. Uostalom, pronalaženje kompromisa je mnogo važnije od određivanja vremenskog roka.»

(Ne)shvaćena diplomatska poruka

Vuk Jeremić ne izgleda samo kao netko kome su tek 32 godine. On tako i govori. U tom trenutku Steinmeier gubi strpljenje, napušta ga diplomatska suzdržanost te, okrenut prema svom kolegi iz Srbije, veli: «Nastojanja da se sporazum postigne nakon 10. idućeg mjeseca – premda se ovdje spominjao i 11. prosinca – u sebi nose rizik da neće doprinijeti većoj stabilizaciji Balkana, nego prije njegovoj daljnjoj destabilizaciji. Mislim da ste shvatili poruku i stoga ostaje naša ambicija da pomognemo Trojki kako bi ostvarila rezultate do 10. prosinca. Srdačno se zahvaljujem.»

Odgovor na diskretnu opomenu

Šef njemačke diplomacije se oprašta, za njega je kuriozna konferencija za novinare gotova. Ali ne i za Jeremića. Srbijanski ministar vanjskih poslova još jednom traži mikrofon. Diskretna opomena koju je netom zaradio ne smije ostati bez odgovora. «Učinit ćemo sve što je moguće kako bi se ostvario napredak u procesu do 10. prosinca. Srbija želi biti dio rješenja, a ne dio problema.» – Tekst je dobro svladao. Na ulozi će još morati poraditi.