Svi (ne)europski ratovi

Dok u tišini prilazim spomeniku osjećam duboko poštovanje i tugu. Sa svakim korakom su emocije jače. Tu, pred statuom vojnika koji u jednoj ruci drži dijete, a u drugoj mač, ispod kojeg je uništena svastika, se zaustavljam i razmišljam dugo: o ratu iz udžbenika povijesti i o doživljenom ratu u vlastitom životu.

Spomenik u Treptower parku u Berlinu je podignut u čast sovjetskih vojnika koji su život izgubili u Bitci za Berlin. Njih više od 7.000 je ovdje sahranjeno. 30 metara visoka statua kao da želi poručiti: Porazili smo vas! Porazili tu na tlu odakle je sve krenulo. Spomenik je podignut svega 20-tak kilometara daleko od mjesta Wannsee, gdje je održana čuvena konferencija na kojoj su nacisti, uz čaj i konjak, razradili plan o uništenju 11 milijuna Židova.

(Još jedan) rat na europskom tlu

Od početka Putinovog rata u Ukrajini razmišljam o Ukrajincima, potom o Rusima koji rat nisu željeli, potom o vojnicima Crvene armije kojima su se preživjeli u Auschwitzu radovali, a onda i o onim Europljanima kojima je invazija na Ukrajinu prvi rat na Starom kontinentu nakon što je pobijeđen nacizam, odnosno fašizam.

„Mnogi od nas se još uvijek sjećaju priča o ratu koje su nam pričali naši roditelji ili bake i djedovi. A mlađima je teško shvatiti: rat u Europi“, rekao je u svom – nije floskula – povijesnom govoru u Bundestagu njemački kancelar Olaf Scholz. Govoru u kojem je označio potpuni zaokret u njemačkoj vanjskoj politici. No dok je najavljivao novo vrijeme, zaboravio je da ima Europljana koji o ratu nisu slušali od baka i djedova.

„Branit ćemo svaki pedalj“ sebe

Scholz je u istom govoru izrazio nedvosmislenu solidarnost s ukrajinskim narodom. Tom istom narodu pak mora biti vrlo teško slušati vlastitog predsjednika Volodimira Zelenskog kada im kaže „sami branimo našu zemlju" ili kada od Washingtona preko Bruxellesa i Osla do Berlina slušaju istu poruku „branit ćemo svaki pedalj NATO-a.“ Drugim riječima: Vi niste NATO, vas nećemo jer je preopasno, ali kada bude dovoljno opasno za nas same, onda ćemo braniti. Sebe.

No, ma koliko Ukrajincima moralo biti teško slušati ovakve izjave, rat u Ukrajini gledano iz ugla bh. građanina - dakle onih koji su, nakon pobjede nad nacizmom, doživjeli već jedan rat na europskom tlu – ovaj rat i onaj iz devedesetih se razlikuju u najmanje dvije točke: stupnju promptno izražene solidarnosti prema patnjama pogođenih građana i spremnosti na pružanje pomoći: od uvođenja „do sada neviđenih sankcija“ Rusiji, kako ih je nazvala američka potpredsjednica Kamala Harris, do isporuke oružja Ukrajini.

Solidarnost i oružje

Građanima BiH, koji su molili međunarodnu zajednicu za pomoć, još uvijek moraju biti u sjećanju misli „šteta što nemamo naftu“, „što nismo geopolitički bitni“, ..., „možda bi nas onda zaštitili“. Drugim riječima: možda bi netko imao koliki-toliki interes da nas zaštiti. Koliko je naime trebalo da se pokrene efikasan val solidarnosti s BiH? Da pitamo građane Sarajeva koji su preživjeli četverogodišnju opsadu? Ili da se zadržimo tek na jednoj drugoj činjenici iz strašnog bh. iskustva: Kako je, nakon što je u ljeto 1992. godine američki novinar Roy Gutman otkrio postojanje koncentracijskih logora u BiH, tri godine nakon toga moglo doći do genocida u Srebrenici?

Kada je izostala efikasna solidarnost, a građani BiH shvatili da su prepušteni sami sebi, onda su uzaludno molili samo za jedno: Ukinite nam barem embargo na oružje!

Njemačka je samo tri dana nakon Putinove invazije na Ukrajinu donijela odluku koja iz temelja mijenja jednu od glavnih vanjskopolitičkih doktrina Berlina a koja je glasila: nema isporuke oružja u ratom zahvaćena područja. Ukrajincima je isporučeno njemačko oružje za manje od sedam dana od početka Putinove invazije.

Tri dana nakon što su ruske trupe počele s napadima na Kijev, Nizozemska je donijela odluku o isporuci oružja Ukrajini. Kakva ironija. Ona ista Nizozemska koja je tako sramno zakazala u Srebrenici. Zašto nisu u ono vrijeme pružili podršku vlastitim vojnicima u obavljanju onoga što im je bio mandat u okviru Mirovnih snaga UN-a: zaštita UN-ove enklave? Danas bi se manje stidjeli, a i prištedjeli bi sebi sudske postupke u Haagu. Onom istom Haagu iz kojeg samo nekoliko dana nakon početka rata u Ukrajini stižu informacije o pokretanju istrage o mogućim ratnim zločinima koje je Rusija počinila u Ukrajini, a svjetski mediji uveliko raspravljaju o tome hoće li dakle Putin biti optužen za ratne zločine.

Oklijevanje Zapada

A koliko je trebalo primjerice u slučaju Slobodana Miloševića i niza drugih aktera da bi bile pokrenute istrage protiv njih?

„Uvjeren sam da ćemo, ako nastavimo zajedničkim naporima, uspjeti srušiti Miloševića“, napisao je u svojim memoarima Boris Jeljcin, koji je bio predsjednik Rusije u vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije. Citiranu rečenicu je, prema vlastitom pisanju, uputio tadašnjem američkom predsjedniku Billu Clintonu u jeku rata na Kosovu. Jeljcin i Clinton su se razilazili u ovom pitanju: metodama rušenja Miloševića. Nitko dakle u vrijeme devedesetih u Kremlju nije prijetio prstom na atomskom obaraču ako Zapad zaustavi rat i zaštiti nevine civile. Zašto je onda Zapad oklijevao?

Zlobnici bi, uzimajući u obzir sadašnju reakciju Zapada prema Putinu, mogli sarkastično zaključiti da je bilo teže u ono vrijeme zaustaviti Miloševića, nego danas Putina.

Još veći zlobnici, oni koji zagovaraju huntingtonovsku tezu o sukobu civilizacija, bi se mogli zapitati je li podrška izostala zbog dva miliona muslimana u BiH?

No u BiH se nije živjelo na huntingtonovskim tezama, već se živjelo u praksi ono što Europa smatra svojom tekovinom: život u multietničkom, multikulturnom društvu.

Europa se brani u ...

Europa se brani u Ukrajini, ponavljaju ovih dana Ukrajinci ono što su Bosanci i Hercegovci ponavljali tokom, ali i 30 godina nakon rata. Naravno, šta drugo ostaje slabima nego da, moleći za pomoć, vlastiti problem prikažu univerzalnim. Bosanci u tome nisu uspjeli.

Ukrajinci s druge strane još imaju šanse jer su stanovnici najveće europske zemlje i jer rat u njihovoj zemlji neminovno pogađa svakog Europljanina – što zbog rasta cijena, što zbog humanitarne krize zbog broja izbjeglica, što zbog straha za vlastiti život zbog Putinovog prsta na atomskom obaraču. No i zbog toga jer Zapad ima interes zaustaviti Rusiju, pa time i pomoći Ukrajini. Pitanje, koje se neminovno nameće, a uzimajući u obzir bh. iskustvo, je u kojoj mjeri je solidarnost zaista iskrena, a u kojoj plod egoistične brige za same sebe. No to Ukrajincima ne treba biti bitno, sada je bitno samo da prežive.

Od perspektive do interesa

Kada je riječ o ukrajinskom zahtjevu za brzim prijemom u EU, i tu bi građani Zapadnog Balkana imali što reći. Nitko naime od njih ne zna bolje kako izgleda odnos Bruxellesa prema onima koje u svoje redove neće pa im stalno priča o perspektivi članstva i iznova stalno postavlja nove uvjete. U tom kontekstu je i sadašnja pojačana zainteresiranost Bruxellesa za regiju najbolja potvrda dosadašnje katastrofalne politike prema Zapadnom Balkanu. Jer: jesu li zaista morale pasti ukrajinske žrtve da bi svi u Bruxellesu prihvatili da su zemlje Zapadnog Balkana dio Europe, a ne nekakav „Hinterhof"?

Da je Europa reagirala ranije rat se mogao spriječiti, još je jedna od poruka koja stiže iz pravca Kijeva, a koja tako liči na iste poruke koje već godinama stižu s druge adrese.

Je li, u sprečavanju aktualnog rata, mogla učiniti bilo što suviše je kompleksno i potpuno posebno pitanje. No ono što je zasigurno mogla jest da, uljuljkana u vlastitu samodopadnost, prestane gajiti arogantni narativ o balkanskom buretu baruta, o „die da unten“ (onima dole – op. aut.) kojima je imanentno da se svako malo posvađaju i međusobno pokolju, da je još devedesetih prihvatila da mračno doba nije završeno pobjedom nad nacizmom, da je još jedan rat na njenom tlu itekako moguć, da nema miroljubivih i nemiroljubivih naroda i da se svaki narod u različitim povijesnim trenucima vođen (pogrešnim) politikama može naći i u ulozi branitelja i ulozi napadača.

Znaju to i oni vojnici sahranjeni u Treptower parku u Berlinu...

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu