Suđenje za napad u Nici - malo mira za preživjele

Promenade des Anglais (Engleska promenada) u Nici na Azurnoj obali je komad raja na zemlji. Posebno u ljetnim danima kada se obitelji s djecom šetaju, neki džogiraju, a oni na rolerima klize pored njih. Na kamenoj plaži nekoliko metara ispod staze, turisti čavrljaju i plivaju u tirkiznoj vodi. Ulica, koja je od 2021. godine dio Svjetske kulturne baštine UNESCO-a, centar je „farnientea" - ugodne besposlice u Nici.

Ali, 14. srpnja 2016. godine, na francuski nacionalni praznik, atentator je pretvorio ‘Prom‘, kako je zovu u Nici, u mjesto terora. Ubrzo poslije tradicionalnog vatrometa on je kamionom uletio u masu, ubivši 86 ljudi i ozlijedivši stotine. Napad je trajao samo nekoliko minuta. Atentator je i sam preminuo na mjestu zločina.

U procesu koji započinje u ponedjeljak (5.9.2022.) osam osoba je optuženo da su kao pomagači sudjelovali u napadu – jednom od njih će se suditi u odsutnosti jer je u bijegu. Proces bi mogao pomoći preživjelima i rođacima žrtava da nekako žive s traumom. Više od 800 civilnih tužitelja prati proces.

Jedan od njih je policajac Patrick Prigent. Te večeri, sada 60-godišnjak je bio privatno na Promenadi i pukim slučajem je umakao napadaču. "Bio sam upravo ispod jedne pergole. Bilo je prenisko da bi kamion mogao proći. A tamo iza je raslo nekoliko palmi. Bio sam takorekuć u zaštićenoj zoni", rekao je za DW dok prolazimo šetalištem.

„Tada sam vidio trag koji je kamion ostavio. Svi ljudi s moje lijeve strane su bili mrtvi, neki spljošteni kao moje dvije ruke. Bio je to nepodnošljiv prizor. Mozak mi je blokirao vriske ljudi i miris krvi. Kao da je htio da me zaštiti. Smrt me je mimoišla, a da me nije vidjela."

Napadi panike, alkohol i sindrom krivice preživjelog

U to vrijeme Prigent je bio vani s nekoliko prijatelja koje je izgubio iz vida tijekom napada. Isto kao i on, bili su neozlijeđeni - barem fizički. Tek sljedećeg dana, nakon što je šok prošao, Prigent je shvatio kroz što je prošao. Od tada je na psihološkom tretmanu. „Prve godine sam bio udubljen u posao, ali onda u nekom trenutku više nisam mogao", prisjeća se on.

„Liječnik mi je propisao bolovanje za iduću godinu, koju sam uglavnom proveo kod kuće. U jednom razdoblju utapao sam tugu u alkoholu." U međuvremenu Prigent je pronašao novi balans i radi pola radnog vremena. Ipak, njegov život se iz temelja promijenio, kaže on.

Zato što ima takozvani sindrom krivice preživjelog, od kojeg pate mnoge žrtve napada ili strašnih nesreća: „Od napada se pitam zašto sam preživio i nisam mrtav kao ostali. Osjećam se krivim. To čini moj život iscrpljujućim. Osjećam se kao da moram biti zahvalan za svaki dodatni dan. Kao da je u meni zmija koja me ujeda i tjera da plačem", kaže Prigent. „U svom poslu u policiji više ne mogu ići u ophodnje. Uspaniči me i najmanji zvuk, na primjer skateboarder iza mene. Postao sam preosjetljiv.”

Proces može pomoći žrtvama

Kako se osjećaju preživjeli i rođaci žrtava bit će u fokusu suđenja za terorizam koje sada počinje pred jednim specijalnim sudom s porotom u Parizu. Civilni tužitelji i novinari ovo mogu pratiti uživo preko video-linka u jednoj dvorani u Nici. A u razdoblju od nekoliko tjedana žrtve i preživjeli će također moći iznijeti svoju verziju događaja.

"Ovo će biti važan trenutak za mnoge civilne tužitelje", rekao je Antoine Mégie za DW. On je politolog na Sveučilištu u Rouenu u sjevernoj Francuskoj i dio je 15-članog istraživačkog tima koji analizira povijesne sudske slučajeve u Francuskoj – to su svi oni koji se snimaju za arhiv. To uključuje slučajeve genocida, zločina protiv čovječnosti i terorističkih napada poput onih u Parizu u siječnju i studenom 2015. i u Nici u srpnju 2016. Suđenje u Nici bit će 15. suđenje koje će biti snimljeno.

U siječnju 2015. teroristi su ubili 17 ljudi u napadima na redakciju satiričnog časopisa Charlie Hebdo, na policajce i na židovski supermarket. U studenom iste godine teroristički odred masakrirao je 130 ljudi u napadima na nogometni stadion Stade de France, restorane, kafiće i koncertnu dvoranu Bataclan.

„Francuska suđenja za terorizam jasno pokazuju kakvu traumu takvi napadi ostavljaju u našem društvu. Sudska saslušanja su stoga jako politički obilježena i vrlo simbolična“, kaže Mégie. „Vlada također predstavlja ove slučajeve kao simbol naše zapadne ustavne države: ona su demokratski odgovor na barbarstvo."

Francuski zakoni protiv terorizma među najstrožim su na svijetu i pooštreni su od 2015. godine. Mégie, međutim, smatra da su suci do sada uspijevali održati balans pravne države u ovim procesima. „Obrana je uvijek imala priliku komentirati", kaže on. „Presude su bile pravedne i nepristrane po standardima Europskog suda za ljudska prava."

Počinitelj više ne može odgovarati

31-godišnji tuniski atentator neće se morati podvrgnuti ovoj pravdi jer su ga policajci upucali na mjestu zločina. Istražitelji pretpostavljaju da se radikalizirao bez kontakta s takozvanom "Islamskom državom". No, ta teroristička organizacija je kasnije preuzela odgovornost za napad.

Sada se sudi sedmorici muškaraca i jednoj ženi. Trojici optuženih se prebacuje da su bili dio terorističke grupe i da su znali da je napadač podržavao militantne islamističke ideologije. Dvojici prijeti kazna zatvora do 20 godina, trećem doživotni zatvor.

Ostalih petero optuženih mogli bi se suočiti sa zatvorskom kaznom od pet do deset godina. Državno odvjetništvo ih tereti za nedozvoljeno držanje oružja i pomaganje napadaču da pripremi kazneno djelo.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu