Suđenje desničarskim teroristima na istoku Njemačke

Svakodnevica Steffi Brachtel zvuči kao iz nekog trilera. „Što te čeka iza sljedećeg automobila? Ili što te čeka kad se otvore vrata lifta?“ Od 2015. Steffi Brachtel si svakodnevno postavlja ta pitanja. „Sve je počelo s uvredama na internetu. Onda sam imala osjećaj da me netko prati. U kolovozu 2015. je u moj poštanski sandučić postavljena eksplozivna naprava. A napadnut je i moj sin."

Steffi Brachtel živi u zapravo idiličnom gradu. Freital ima 40.000 stanovnika. U blizini je Dresden, sa svojim luksuzom, svojom kulturom i mnoštvom turista. Nezaposlenost je niska. Kroz grad teče rijeka Weißeritz. To nije loše mjesto za život.

Ali za Steffi Brachtel se život u Freitalu 2015. pretvorio u pakao. Ona je tada odlučila skupa s drugima pomagati izbjeglicama koji dođu u grad. I prije nego što su izbjeglice stigle suočila se s mržnjom svojih sugrađana. Jer, kad se doznalo da će izbjeglice biti smještene u jedan bivši hotel, stanovnici toga grada su izašli na ulice. I to stotine njih. I prosvjedovali su tjednima.

Prosvjed se pretvorio u teror

Njemačka i Europa te 2015. gledaju slike stravičnoga građanskog rata u Siriji, katastrofalno stanje stotina tisuća žena, muškaraca i djece koji pješice ili u prepunjenim čamcima kreću na put dug tisuće kilometara u potrazi za sigurnošću i mirom. Bezbrojni se utapaju u Sredozemnom moru. Mrtvu djecu more izbacuje na plaže u Grčkoj. Ali u Freitalu neki u TV-kamere izjavljuju: „Oni dobivaju sve, a meni nitko nije ništa dao!“ I te slike su obišle svijet, slike bešćutne, bogate Njemačke.

Agresija njezinih sugrađana jako je pogodila Steffi Brachtel. „Bilo mi je strašno spoznati da mržnja i predrasude dolaze iz moga grada. Volim Freital i Dresden. Tu sam rođena i imala sam sretno djetinjstvo. Ali sad ovo ružno lice moga grada.“

Te 2015. nije sve ostalo na demonstracijama i prosvjedima. Iz mase su nastale neke građanske inicijative. Osnivaju građanske straže i pokreću kampanje mržnje pune laži. Jedna inicijativa se nazvala „Nein zum Heim“ (Ne domu). Druga se nazvala „Gruppe Freital“. Ta skupina želi više od drugih. Ona želi teror i provodi ga.

2018. je šest članova i pomagača te skupine osuđeno na dugogodišnje kazne zatvora. U obrazloženju Višeg zemaljskog suda u Dresdenu kaže se da su osnovali terorističku organizaciju kako bi provodili „bombaške napade na smještaje za izbjeglice, stanove, urede i vozila političkih neistomišljenika. Time su optuženi htjeli stvoriti klimu straha i represije."

Bombaški napadi

U svojim chat-grupama oni su rasistički vrijeđali izbjeglice i klevetali pomagače kao što je Steffi Brachtel. Unatoč sudskoj presudi Steffi Brachtel se nije oslobodila straha. Do danas ona stan ne napušta kad se smrači. Jer smatra da je 2015. mržnja obuzela više ljudi od onih osam osuđenih. Puno više. „Čovjek se osjeća nemoćno i bespomoćno“, kaže Steffi Brachtel. „Uvijek sam samouvjereno išla kroz život. A onda prijetnja dođe bliže. I onda na internetu čitam uvrede i informacije o vlastitoj obitelji. Čovjeka onda obuzme paranoja.“

Na Višem zemaljskom sudu u Dresdenu 7. rujna 2020. počinje drugo suđenje članovima i pomagačima terorističke skupine „Gruppe Freital“. Ovaj put je optuženo još četvero ljudi. Jedan od njih je tada bio u gradskom vijeću.

„Od drugog suđenja očekujem da konačno probudi i ostale sumnjičavce i da oni shvate da je počinitelja zločina bilo više, a ne samo nekoliko 'balavaca'.“ Michael Richter je 2015. bio član gradskog vijeća, predsjednik vijećničkog kluba Ljevice. Skupa sa Steffi Brachtel se borio za prihvat izbjeglica. Zato je postao cilj terorističkog napada. „Dobio sam mogućnost pročitati spise. Ti ljudi su znali za sve moje korake. Nakon bombaškog napada na moj auto htjeli su u zrak dići i moj novi auto sa mnom. Sve su znali.“

Kritika gradonačelnika

Gradonačelnik i brojni drugi političari su nastojali umanjiti značenje nasilja u Freitalu. Izgledalo je da ih više brinu negativni napisi u medijima nego mržnja i teror svjetine. Nakon bombaških napada govorilo se da su to počinili „balavci“.

Na upit DW-a o događajima iz 2015. ured gradonačelnika je odgovorio samo pisanim putem. Za gradonačelnika su to bili „neprihvatljivi čini jedne male skupine“. Nema riječi o tomu da su neki sugrađani bombaške napade na izbjeglice komentirali riječima: „Pa to nisu Nijemci.“ Nema riječi ni o ugrožavanju jednog izabranoga gradskog vijećnika.

Ne želi se vratiti u Freital

Kao gradski vijećnik je Michael Richter 2017. dobio uvid u optužnicu protiv terorističke skupine i odlučio napustiti Freital. „Jedan od informanata napadača je stanovao u susjednom stanu. Kad sam nakon bombaškog napada dobio novi auto on je odmah fotografije poslao skupini 'Gruppe Freital'.“

Richter je devet mjeseci bio na bolovanju i preselio je u Bavarsku. Posvetio se sasvim drugim poslovima radeći na seoskom imanju. „Sad živim slobodno. Mogu slobodno reći svoje mišljenje. Iako sam ovdje u Bavarskoj kao ljevičar iznimka.“ Na pitanje, žali li za Freitalom, samo se glasno smije. „Ne čeznem za Freitalom. Nedostaju mi samo ljudi uz koje me vežu pozitivna sjećanja.“

Steffi Brachtel ima dojam da je prvo suđenje i sad ovo koje slijedi ipak nešto promijenilo u gradu. Izgleda da su neki shvatili da se radi o desnom ekstremizmu i teroru, a ne o sitnicama. I njoj više nitko ne prijeti. A je li grad stvarno iz toga nešto naučio? „Mislim da bi se to opet moglo dogoditi. Optužen je samo vrh ledene sante. Ovdje u gradu žive još mnogi koji su to podržavali ili pljeskali. Opasnost još uvijek postoji."

Što je s izbjeglicama?

Svjetina je dolazak izbjeglica 2015. prikazivala kao propast Zapada. U gradu je ostalo 120 izbjeglica, dakle jedan na 325 stanovnika.Svi su smješteni u vlastitim stanovima, po cijelom gradu, priopćila je gradska uprava DW-u. I da se brojni od novih stanovnika angažiraju u sportskim klubovima i inicijativama. Neki su se sami organizirali, daju poduku i „konstruktivno“ pomažu razvitak grada, kažu u gradskoj upravi. Ali, čini se da je u nekim dijelovima starosjedilačkog stanovništva ostala mržnja.

U svibnju 2020. je nepoznata osoba pljunula jednu tamnoputu ženu u Freitalu i prijetila joj. Dva mjeseca ranije iz jednog automobila se čulo izvikivanje nacističke parole „Sieg Heil“. Po fasadama i automobilima se povremeno pojavljuju nacističke oznake. A miroljubiva većina? Ona šuti.