"Suprotstavit ćemo se falsificiranju povijesti"

Iako nevladine organizacije s prostora nekadašnje Jugoslavije već punih 13 godina ustrajavaju u zahtjevu da se oformi Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenima na teritoriju nekadašnje SFR Jugoslavije (REKOM), od toga nema ništa jer – nema političke volje. A političke volje nema jer je, dobiva se dojam, većini vlada u regiji u interesu da REKOM ne bude osnovan, kako bi mogle nastaviti nacionalističku manipulaciju žrtvama i brojkama.

To je ocijenjeno na 12. Forumu za tranzicijsku pravdu, koji je pod nazivom „Da žrtve žive u pamćenju društva“ održan u Zagrebu, a na kojem su sudjelovale članice Koalicije za REKOM, vjerojatno najvećeg pokreta nevladinih organizacija iz nekadašnje Jugoslavije, kao i stručnjaci za područje tranzicijske pravde. Dojam je svih sudionika da je „sramota" da su organizacije civilnog društva učinile više na polju suočavanja s prošlošću nego same države.

Poricanje zločina

„Očigledno je njima u interesu da se rješenje ne pronađe, jer žele nastaviti s manipulacijama. Uspjeh inicijative za formiranje REKOM-a oduzeo bi niz manipulativnih alata političarima. Na primjer, u slučaju da se oformi REKOM, ne bi Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić mogli poricati zločine, a upravo je to suština njihove politike“, ocjenjuje Mario Mažić, predstavnik Koalicije za REKOM iz redova mladih.

Reklo bi se da je još veća sramota za države i činjenica da je skupljeno 580.000 potpisa građana iz regije za peticiju za osnivanje REKOM-a, a političari ipak i to nastavljaju ignorirati. Problem su, međutim, i europski standardi. „Dodatni problem leži u činjenici da je, na primjer, Hrvatska ušla u Europsku uniju, a da EU nije uspostavila standarde po pitanju suočavanja s prošlošću, pa se postavlja pitanje koje standarde sada tražiti od zemalja kandidatkinja“, ističe Mažić.

Nije Hrvatska jedina

Nije, međutim, Hrvatska jedina zemlja koja je primljena u EU unatoč „mutnoj prošlosti". Na to podsjećaju predstavnici Društva izbrisanih prebivaoca Republike Slovenije, koji smatraju da se sve zemlje na prostoru nekadašnje zajedničke države „organski i planski“ suprotstavljaju mogućnosti da istina izađe na vidjelo. U tom smislu oni kažu da je posebno teška situacija u Sloveniji, jer je percepcija te države da u njoj sve funkcionira bez problema. No oni nas podsjećaju na svoju sudbinu, odnosno na činjenicu da je i Slovenija znatno prije Hrvatske primljena u članstvo EU-a, iako nije riješila problem naknade štete za skoro 26.000 osoba koje je izbrisala iz popisa svojih građana 1992. godine.

Povod da se zagovornici osnivanja REKOM-a okupe baš u Zagrebu je predstojeće hrvatsko predsjedanje EU-om. Cilj je, kako kaže Nataša Kandić, jedna od inicijatorica ideje REKOM-a, poslati Hrvatskoj jasnu poruku da treba staviti regionalnu suradnju o utvrđivanju broja i identiteta žrtava i procesuiranje ratnih zločina među svoje prioritete. No profesor Žarko Puhovski je pesimist i kaže: „Naime, EU se sada previše brine o vlastitom očuvanju da bi se bavila postjugoslavenskim temama." Lea David, sociologinja iz Dublina, upozorava da ne postoji ni pritisak međunarodne zajednice, kojoj je primarni interes da se ta „pogranična zona EU-a pacificira".

Pesimist je i politolog i profesor Sveučilišta u Zagrebu Dejan Jović, uz podsjećanje da države nisu inspirirane pitanjem pravde, već pitanjem moći: „Oni će nešto učiniti ili neće učiniti, ovisno o tome jesu li ili nisu u poziciji da ignoriraju pravdu. Mislim da nema šanse za REKOM zbog nepostojanja političke volje."

Vrijeme ističe

I dok države maksimalno otežu s formiranjem komisije čiji su model nevladine organizacije već pripremile, oni koji najviše žele pravdu polako umiru u nepravdi. „Vrijeme za formiranje REKOM-a odavno ističe, jer će oni koji najviše žele da pravda budu zadovoljena otići s ovoga svijeta. A države bi mogle osnovati REKOM, jer domaće institucije imaju u svojim arhivama istinu o našim najvoljenijima“, siguran je Amir Kulaglić, preživjeli iz Srebrenice.

Suočavanje s prošlošću nigdje i nikada nije bilo lak proces i to nije samo balkanski problem. Thomas Unger, stručnjak za tranzicijsku pravdu iz Austrije, podsjeća da je toj zemlji bilo potrebno više od 40 godina kako bi priznala svoju ulogu iz razdoblja nacizma. „I to priznanje je došlo kao vrsta pritiska izvana, ali istovremeno i zbog volje i želje tadašnjih generacija, kojima i sam pripadam, da javno postave pitanje što se u Austriji događalo tijekom Drugog svjetskog rata", podsjeća Unger.

Sličan primjer daje i nekadašnji načelnik Opće uprave za proširenje EU-a Pierre Mirel, koji podsjeća kako je Francuskoj trebalo 50 godina da javno progovori o ulozi francuske policije u deportaciji Židova 1942. godine.

Komemoracije kao politička propaganda

Ali ne samo da države ne žele osnovati REKOM, već sve vrijeme instrumentaliziraju žrtve. „Tako primjerice u Srbiji imamo sve više komemoracija, ali su istovremeno obitelji ubijenih i nestalih u svakodnevnom životu marginalizirane i obespravljene. To znači da komemoracije služe isključivo kao politička propaganda“, navodi Jelena Đureinović iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo. Sve u svemu, kako je to sažela Lea David, u regiji imamo „manjak sjećanja, a višak memorijalizacija“. 

Istovremeno ratni zločinci iz zatvora ili pak nakon odsluženja kazne po drugi put na neki način „ubijaju žrtve". „Uloga ratnih zločinaca po povratku s odsluženja zatvorskih kazni jest kreiranje potpuno paralelne povijesti. Primjer za to je edicija 'Ratnik' koju je pokrenulo Ministarstvo obrane Srbije, a u kojoj se objavljuju knjige pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca. To je dokaz da je u pitanju potpuno državni projekt. Istovremeno je to i podcjenjivanje žrtava“, navodi Ivan Đurić iz Inicijative mladih za ljudska prava u Srbiji. „To je poruka društvu da je moralno činiti zločine“, ocjenjuje Venera Čočaj, doktorandica Londonske škole za ekonomiju.

„Ne treba odustati"

Skupština Koalicije za REKOM u Zagrebu je usvojila zaključke u kojima se navodi da će nevladine organizacije okupljene oko te inicijative nastaviti s istraživanjima, poput onog o mapiranju logora i mjesta zatočenja u Bosni i Hercegovini, izrade popisa žrtava, kao i da će jačati mrežu za pomirenje i još jače se suprotstavljati „falsificiranju povijesti".

Marigona Shabiu iz Inicijative mladih za ljudska prava s Kosova kaže da ne bi trebalo biti pesimist kada je osnivanje REKOM-a u pitanju. „Ne treba odustati, treba pojačati podršku javnosti. Nikada ne treba odustati od borbe za ljudska prava.“

S njom se potpuno slaže i Vesna Teršelič, jedna od pokretačica inicijative za osnivanje REKOM-a: „Treba nam REKOM i nastavit ćemo se boriti za njega!"