Sumnja u špijunažu: Proces protiv ruskog znanstvenika

Njemačka je decentralno uređena zemlja. Posvuda se istražuje. Na primjer u Parku inovacija u bavarskom Augsburgu. Između lokacije na kojoj se nalazi Njemački centar za zrakoplovstvo i svemirske letove, odnosno Društva Fraunhofer i Instituta za tekstilnu tehniku nalazi se Institut za istraživanje materijala. Čime se bave ljudi u toj zgradi, na kojem području istražuju? Na internetskoj stranici Sveučilišta u Augsburgu može se pročitati sljedeće retke napisane u duhu birokratskog jezika: “U segmentu kemije materijala i razvoja polimernih i keramičkih kompozitnih materijala te hibridnih kompozitnih materijala i pitanja tehnologije proizvodnje”. Na tom mjestu dakle nastaju materijali budućnost, materijali koji su zanimljivi i astronautici. To su materijali za koje se zanimaju i – tajne službe.

U to je barem uvjereno Savezno državno odvjetništvo (naslovna fotografija). Koncem siječnja (27.1.) ono je podiglo optužnicu protiv bivšeg zaposlenika Instituta, znanstvenog suradnika Ilnura N. – i to zbog „obavještajnih agentskih aktivnosti”. Ovog četvrtka (17.2.) u Münchenu počinje proces protiv rođenog Rusa, kojeg su njemački tabloidi nazvali „raketnim špijunom”. Njemački istražitelji su uvjereni da je ruska inozemna tajna služba SVR najkasnije u jesen 2019. uspostavila kontakt s optuženikom. On je, kako se tvrdi, pokazao spremnost za suradnju, te se nakon toga redovito sastajao sa svojim časnikom zaduženim za vezu sa SVR-om. Sve do njegovog uhićenja u lipnju 2021.

Zatvor za istraživača

Ilnur N. se na dan uhićenja nalazio u centru Augsburga, u društvu svog časnika za vezu. Specijalna postrojba Bavarskog ureda za borbu protiv kriminala, zajedno s kolegama iz Službe za zaštitu ustavnog poretka uhitili su Ilnura N. Služba za zaštitu ustavnog poretka je već odavno na „meti“ imala istraživača, promatrali su ga, prisluškivali njegov telefon. Ilnur N. im je u oko upao zbog njegovog časnika za vezu. Ali njega sum morali pustiti. On naime posjeduje diplomatsku putovnicu, akreditiran je kao zaposlenik Generalnog konzulata Ruske Federacije u München. I uživa imunitet. Ministarstvo vanjskih poslova SR Njemačke ga je kasnije protjeralo.

LinkedIn-profil Ilnura N. je još uvijek aktivan. Tamo se može vidjeti mladog čovjeka s kratkom, tamnom kosom, s njegovanom bradom, koji nosi kariranu plavu košulju i sako, s ozbiljnim pogledom usmjerenim prema kameri. Profil otkriva i da je mladi znanstvenik četiri godine studirao na Državnom tehničkom sveučilištu "N. E. Bauman" u Moskvi, prije nego što je 2014. došao u Augsburg s ciljem stjecanja „mastera“ u području znanosti o materijalima.

Nakon što je okončao studijski program, on je ostao u Augsburgu i od 2018. radi kao znanstveni suradnik na svojoj disertaciji. Fokusirao se na istraživanje materijala koji su u stanju podnijeti i ekstremne promjene temperature. Državno odvjetništvo u optužnici piše: „U skladu s nalogom časnika za vezu Ilnur N. mu je na brojnim njihovim sastancima odavao informacije o istraživačkim projektima iz sektora tehnologije zračnog i svemirskog prometa, posebno o fazama razvoja europske rakete-nosača Ariane.”

2500 eura

Sudeći po istraživanjima tjednika „Die Zeit” Ilnur N. je u više navrata i neposredno nakon susreta s časnikom za vezu uplaćivao gotovinu na svoj bankovni račun – ukupno 2.500 eura. Istražitelji iz Karlsruhea su uvjereni da je to bila njegova špijunska plaća, a o tome se može čitati i u optužnici.

Odvjetnica Ilnura N. je za list "Die Zeit" ispričala optuženikovu verziju priče. A po toj verziji se časnik za vezu prilikom njihovog drugog sastanka u jednom restoranu predstavio kao suradnik jedne velike banke i rekao da se zanima za svemirske letove. Odnosno da je on tada zamolio Ilnura R. da za njega obavi određeni istraživački i prevoditeljski rad. Mladi istraživač mu je onda samo stavio te informacije na raspolaganje, kaže odvjetnica i dodaje da se radilo o informacijama koje su u znanstvenim krugovima ionako javno dostupne. Po toj verziji priče je časnik za vezu htio dobiti i (još uvijek neobjavljenu) disertaciju Ilnura N. Ali on mu je nije dao. Po ovoj verziji priče koju je prenijela njegova odvjetnica, kod Ilnura N. se radi o naivnoj osobi koja je prijateljski raspoloženom zemljaku samo pomogao – uz skromnu naknadu. 

Tri službe, 400.000 zaposlenika

Ovaj postupak baca svjetlo i na aktivnosti inozemnih tajnih službi u Njemačkoj. U aktualnom izvještaju Službe za zaštitu ustavnog poretka stoji: „Osim špijunaže usmjerene prema politici i javnoj upravi, u fokusu gospodarske špijunaže inozemnih obavještajnih službi su i inovativna poduzeća.“

Kao glavne aktere špijunaže i djelovanja usmjerenog protiv Njemačke, njemački zaštitari Ustava navode četiri države: Rusku Federaciju, Narodnu Republiku Kinu, Islamsku Republiku Iran i Republiku Tursku. Aktivnosti ruskih tajnih službi u Njemačkoj već godinama su konstantno na visokoj razini, stoji u izvještaju Službe. I dodaje kako tajne službe itekako raspolažu potrebnim kapacitetima. Broj suradnika samo tri ruske tajne službe GRU, SVR i FSB njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka procjenjuje na oko 400 tisuća.

Njemački zaštitari Ustava pišu detaljnije i o metodama ruskih agenata. Na primjer “njega kontakta koja izgleda bezazleno”. Uz pomoć te metode se „crpi” specifično znanje osobe s kojom se stupilo u kontakt. Minhenski sud je zakazao za sada 12 ročišta tijekom kojih bi se trebalo rasvijetliti je li Ilnur N. „pao” na jedan takav, naizgled samo bezazleni, kontakt. Ili je svjesno odavao tajne informacije. U slučaju da ga sud proglasi krivim, Ilnuru N. prijeti zatvorska kazna u trajanju do pet godina.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu