Stoljeće nadrealizma: između sna i jave

Goli pejzaž priobalja nema mnogo veze sa stvarnim svijetom. Iz kutije raste golo drvo. Na zemlji leži tijelo koje podsjeća na leš konja. Tri rastopljena sata vise kao mokri ručnici, dok se na četvrtom roje mravi.

Djelom "Postojanost pamćenja" (1931.) Salvador Dalí (1904.-1989.) stvorio je krajolik snova, prepun simbola. To je najpoznatija slika španjolskog majstora i ikona nadrealizma.

No vratimo se u Pariz, u "Lude godine" (Les Années folles), kako su se zvale dvadesete godine prošlog stoljeća. Nakon užasa Velikog rata (1914.-1918.) ljudi su bili gladni života, neumorni, optimistični. Olimpijske igre 1924. podižu glavni grad Francuske na noge. Sa sportašima dolaze slikari, pisci, glazbenici, intelektualci i pretvaraju Pariz u kulturno središte Europe.

Međutim, neki ne žele prihvatiti društvo u kojem je takav brutalni rat bio moguć. Oni traže radikalni preokret. To su počeci političko-umjetničkog pokreta otpora. Slikari, filmski autori, pjesnici, glazbenici – djeca novog umjetničkog pravca žele raskinuti s buržoaskim duhom vremena.

Između sna i stvarnosti

Nadrealisti, idući protiv logike i stvarnosti, tragaju za novom, višom stvarnošću – nadrealnošću. Nesvjesno, snovi, stanja opijenosti, potisnute čežnje, vizije, luckaste ideje postaju važni. Sve to, prema nadrealistima, potrebno je kako bi se društvo oslobodilo moralnih okova.

Inspirirani tumačenjem snova Sigmunda Freuda (1856.-1939.) nadrealisti žele "rastrgnuti veo stvarnosti". Jedan od njihovih glavnih teoretičara bio je André Breton, francuski pisac i kritičar. U listopadu 1924., prije točno sto godina, napisao je Manifest nadrealizma: „Vjerujem u buduće spajanje naizgled suprotstavljenih stanja sna i stvarnosti u jedan vid apsolutne realnosti, ako se može tako reći – nadrealnosti.“

O lulama i očnim jabučicama

Belgijski slikar René Magritte stvorio je djelo „Varke slika“, koje prikazuje lulu ispod koje piše – „Ovo nije lula“. Zvuči čudno, ali je točno – ne gledamo u lulu, već u sliku lule.

Crno-bijelim filmom "Andaluzijski pas" (1929.) španjolski redatelj Luis Buñuel, zajedno sa Salvadorom Dalíjem, prvi je put nadrealizam prenio na filmsko platno. Radnja je inspirirana njihovim snovima. U uvodu muškarac oštri britvu, a potom oblak prolazi pored punog mjeseca. Slijedi šokantna scena u kojoj muškarac reže očnu jabučicu žene. Ništa u filmu nije racionalno niti objašnjivo prema postojećim kulturnim obrascima, a naslov nema veze s radnjom.

Pobuna nadrealista

Njemački slikar Max Ernst (1891.-1976.) jedan je od pionira nadrealizma. Njegovi spektakularni krajolici plod su fantazije, ispunjeni likovima iz mašte. Koristio je tehniku frotaža, kojom prenosi površinsku strukturu materijala na papir. Ernstovu tehniku kapanja kasnije je preuzeo Jackson Pollock, začetnik američkog apstraktnog ekspresionizma, poznat po tehnici "drip painting".

Mnoge nadrealističke slike su uznemirujuće, poput emocionalnog autoportreta Fride Kahlo „Bolnica Henry Ford“ (1932.), koji prikazuje umjetnicu nakon pobačaja u bolnici u Detroitu.

Među poznatim nadrealistima nalaze se Joan Miró, poet boja; Yves Tanguy, tvorac fantastičnih pejzaža; Jean Arp, francusko-njemački slikar; i Man Ray, američki fotograf i redatelj, poznat po čuvenoj fotografiji žene s tijelom nalik violini („Le Violon d'Ingres“).

Hrvatski nadrealisti

Hrvatski nadrealisti pojavili su se kao dio šireg nadrealističkog pokreta u Jugoslaviji tijekom 1930-ih, inspirirani europskim uzorima poput Andréa Bretona. Istaknuti predstavnici hrvatskog nadrealizma uključuju pjesnike i književnike poput Josipa Severa i Radovana Ivšića, koji su kroz svoju poeziju istraživali nesvjesno, snove i apsurd. Njihova djela često su bila obilježena kritikom društvenih normi i potragom za novim umjetničkim izrazom, pomičući granice tradicionalne književnosti i umjetnosti.

Jubilarne izložbe svuda

Nadrealisti su se pobunili protiv ustaljenih normi i navika. Njihova je umjetnost trebala izazvati društvenu revoluciju. Nadrealizam se počeo polako povlačiti već nakon Drugog svjetskog rata, kada ga potiskuju novi umjetnički pravci poput apstraktnog ekspresionizma u SAD-u.

No, sada, na stogodišnjicu ovog pokreta, mnogi muzeji širom svijeta organiziraju posebne izložbe.

*ovaj članak je izvorno objavljen na njemačkom jeziku