Start-up iz školske klupe
5. rujna 2018
S puno ponosa Yasipi Casmir (naslovna fotografija) gleda svog robota. Promatra kako se vrti za 180 stupnjeva, kako se onda penje nekoliko centimetara uzduž jedne šipke i kako se onda ponovno vrti u krug. Dok popodnevno sunce prži, Vertibot, kako je ova 17-godišnjakinja nazvala svog robota, stoji u jednom školskom dvorištu u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. Visok je otprilike do njezinih koljena, napravljen od sivih Lego kocki i Yasipi ga je sama programirala. Uskoro bi Vertibot trebao omogućiti razvoj „vertikalne poljoprivrede" u Ruandi – znači uzgoj voća i povrća na nekoliko razina ili „katova", jedan iznad drugog:
„Htjela sam pronaći rješenje kako bi seljaci mogli sijati i žeti i na višim položajima, na mjestima koja nisu tako lako dostupna."
U Ruandi se za sada uopće ne prakticira vertikalnu poljoprivredu, a robot Vertibot je za sada samo prototip. Ali to uopće ne smeta Yasipi Casmir, ona želi razmišljati unaprijed, biti korak dalje.
I već je usvojila sve potrebne statistike. O tome da je Ruanda tako gusto naseljena, kao gotovo nijedna druga zemlja u Africi. Da je obradiva površina oskudna, i da istovremeno oko 80% svih stanovnika ovisi o prihodima od poljoprivrede. „Broj našeg stanovništva i dalje raste", kaže Yasipi, „i svi mi moramo jesti barem tri puta dnevno."
Vizitka sa 17 godina
Ova mlada žena s kratkom kosom već se navikla na to da mora braniti svoj projekt pred kritičnom publikom. Ona je članica African Union Youth for Change – jedne privatne inicijative, koja povezuje mlade s mentorima iz privrede ili studentima informatike iz SAD-a. Da bi postali članovi, mladi pred žirijem moraju predstaviti jedan konkretni projekt. U međuvremenu u tom programu sudjeluje više od 200 učenika iz Ruande.
Poruka glasi: Ruanda računa sa svojom mladom generacijom, upravo bi mladi trebali unaprijediti svoju zemlju. Mnogi mladi su se s tim identificirali, i već tijekom školskog obrazovanja imaju – vlastite vizitke. Baš kao i Yasipi, na njezinoj vizitki stoji "CEO" i "Co-Founder". Doprinosi li to njezinom samopouzdanju ili stvara dodatni pritisak? Yasipi to opisuje kao mješavinu uvjerenja i svijesti o obvezi. „Kad vidim što sve ide krivo u svijetu, onda pomislim da nemam vremena za opuštanje, za odmor. Ako mogu pomoći i ako se zbog toga moram odreći jednog dijela svog slobodnog vremena, onda je to tako."
Loše šanse u provinciji
Yasipi zna također da je imala sreće što školu pohađa u Kigaliju, gdje može raditi s prijenosnim računalom i gdje je stalno dostupan WLAN. Ali čim se napusti glavni grad u kojem su prometnice asfaltirane, čim se krene na put brežuljkastim predjelima Ruande, brzo postaje jasno da mnogi ljudi koji ne žive u velikim gradovima uopće nemaju ni vlastiti priključak za struju i vodu.
U školama u ruralnim predjelima nastava se odvija u smjenama, inače ne bi bilo moguće organizirati nastavu za svu djecu. Nastavni materijali su često zastarjeli, a nastavno osoblje preopterećeno. Prije deset godina je vlada naredila da se odjednom promijeni jezik na kojem se odvija nastava: umjesto na francuskom, sada se podučava na engleskom. „U prosjeku svako dijete u Ruandi školu pohađa oko 3,8 godina", kaže Andrew Mold iz UNO-ove gospodarske komisije za Afriku. Prije deset godina pohađali su je samo 2,8 godina.
Studirati i – biti uzor
Ni Yasipi ipak nije uvijek lako. Njezini roditelji privremenim poslovima zarađuju za život obitelji. Još je nejasno hoće li Yasipi moći uopće financirati odlazak na sveučilište. Ona ipak vjeruje da će uspjeti – ako bude radila dovoljno marljivo: "Tako pokušavam biti i uzor, inspiracija za mlade koji nemaju puno novca. Nemam ni ja, nisam imala nikoga tko bi bio moj uzor, prema kome bih se mogla orijentirati. Možda će drugi na mom primjeru vidjeti da postoje šanse za daljnjim razvojem."
Yasipi će za nekoliko mjeseci završiti školovanje. Nakon ispita se želi malo više pobrinuti oko svog robota – kako bi od prototipa od Lego kockica uskoro nastao pravi pravcati uređaj koji se može i koristiti. Uređaj koji će pomoći napretku Ruande.
Istraživanje u Ruandi oko ove teme je podržalo Njemačko društvo za Ujedinjene narode (Deutsche Gesellschaft für die Vereinten Nationen).