Srbi i Albanci nad zemljopisnom kartom
7. rujna 2018
Nepovredivost granica spada u najveće dragocjenosti u riznici europskog prava. Granice su svete. U principu. Ali u Bosni i Hercegovini se prije dvadesetak godina to već dogodilo I to bez posljedica: pomicanje granica po etničkim kriterijima. Činjenice su prethodno stvorene silom.
Sada bi Srbija i Kosovo htjele učiniti isto. S jednom razlikom. To žele sporazumno. Još su predmeti razmjene nejasni, ali izgleda da je „deal" postignut. Taj projekt je rizičan i za cijelu regiju.
Kao na tržnici
Pregovara se više od sedam godina. Ne u Beogradu, ne u Prištini, jer to ne dozvoljava ogorčeno neprijateljstvo ratnih protivnika. Umjesto toga šefica diplomacije Europske unije posreduje u tim razgovorima u Bruxellesu, pokušavajući nemoguće učiniti mogućim. Cijena sporazuma je pikantna. Izgleda da je časni princip EU-a da ne pomiče granice sada postavljen naglavačke, s obzirom na to da je po svemu sudeći upravo to plan: daj mi ovo za ono! To bi bila suprotnost od pravila u koje se klela Europska unija – multietnička društva bi trebalo stabilizirati a ne raskomadati.
Kosovo je de facto u Europi sporno kao samostalna država, samo malobrojne članice koje se same boje secesionizma nisu ga priznale. Moć faktičkog daje kosovskim Albancima pregovaračku poziciju o kojoj nisu mogli ni sanjati prije deset godina. Ako Priština da Srbiji sjeverni deo Kosova u kojem živi oko 45.000 Srba, mogla bi zauzvrat dobiti Preševsku dolinu na jugu Srbije. Područje potpuno naseljeno Albancima. No, trgovina teritorijima po etničkom principu je samo jedan od kriterija. Radi se o resursima i spomenicima kulture. Za resurse su obje strane zainteresirane iz privrednih razloga. Ali mogući gubitak srpskih crkava i Manastira kod Srba budi nacionalne osjećaje. Naime, Kosovo važi kao „kolijevka srpstva".
Mit i rat – pretpovijest
Kosovo je u Srednjem vijeku bilo jezgro srpskih naseobina. Osmanskim osvajanjima je dio po dio izgubljen. Politika je mit o Kosovu propagandistički isticala, posljednji put je to bilo 1989. kada je Slobodan Milošević ukinuo kosovsku autonomiju u Jugoslaviji 600 godina nakon Kosovske bitke. To je bio početak kraja Jugoslavije.
Kada je oružje zašutjelo u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1998. je eskalirao sukob na Kosovu. Mediji su izvještavali o masovnom protjerivanju Albanaca s Kosova, neka protjerivanja su dokumentirana, a druga – inscenirana. Uslijedio je pregovarački maraton u Rambouilletu i zračni udari Sjevernoatlantskog pakta po Srbiji koji su trajali 78 dana. Pritom su ubijeni brojni civili. Kosovo je postalo međunarodni protektorat da bi 17. veljače 2008. Proglasilo neovisnost i tako postalo najmlađa europska država.
Scenariji rizika
Posljedica razmjene teritorija između Srbije i Kosova mogle bi se osjetiti i u regiji – gaseći jedan požar mogla bi se potpaliti nova žarišta. Najteže posljedice mogla bi snositi Bosna i Hercegovina. Srpski tvrdolinijaši iz Republike Srpske nikada nisu pokopali svoje planove o ujedinjenu sa Srbijom. Samo su ih odložili na stranu. Isto važi i za hrvatske nacionaliste u zapadnoj Hercegovini koji bi jedva dočekali da se priključe Hrvatskoj. Ali i Makedonija i Crna Gora su multietnička društva.
Pravi je paradoks da bi politički i pravno sporna razmjena teritorija i Srbiju i Kosovo dovela bliže članstvu u EU-u. Oni,uz još četiri zapadnobalkanske zemlje spadaju u kandidate za prijem u punopravno članstvo, ali prvo moraju ispuniti kriterije. Dok recimo francuski predsjednik Macron želi da oformiti EU s „prvim razredom" naprednih zemalja i onda „onih drugih" i nije nimalo sklon proširenju, druge članice bi rado zadržale „problematične slučajeve“ na kursu prema EU nego da ih drže pred vratima i tako ih prepuste utjecaju Kine, Turske i Rusije.
Tko je za, a tko protiv?
Liste protivnika i zagovornika ovog rješenja su podjednako duge. John Bolton, savjetnik za sigurnost američkog predsjednika Trumpa je navodno sklon ovom planu. Nije važno hoće li ovo držanje biti trajno s obzirom na očitu vanjskopolitičku nezainteresiranost za Europu nove administracije. Njemačka vlada, prije svih kancelarka Angela Merkel, je izuzetno suzdržana. Slično držanje imaju bivši opunomoćenik EU za Jugoslaviju Carl Bild kao i Wolfgang Ischinger, jedan od tvoraca Daytonskog sporazuma. Ideju „razgraničenja“ kritiziraju James Perdew, bivša desna ruka Richarda Holbrookea, kao i bivši visoki predstavnici u BiH Christian Schwartz-Schilling i Paddy Ashdown.
Ipak, političko odbrojavanje se nastavlja. Devetog rujna će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pred kosovskim Srbima u Mitrovici održati „govor svog života“. On se preobratio iz nacionalističkog jastreba u EU-Europljanina. Srbija želi dobiti pristup u Briselski klub, to je prioritet. A tuga zbog gubitka dijela „kolijevke srpstva" će se u Beogradu svesti na skromne dimenzije.